Emira, sjetiš li se rodnih krajeva? Zimi kada zviždi košava i snijeg napada? Emira, kada čujem kuknjavu vjetrova više me je strah Beograda od onih naših vukova.
Doš'o je iz nekog sela bogu za leđima. Nije se nad'o gradu i kulama, tek da pokuša. To ga je dovelo skoro do ludila, dani k'o ‘ciganska godina’ – pivo i rakija.
Nedjeljom, koliko može on se dotjera, pa ‘cipel cugom’ do Arilja, gdje je radila – Emira. Sa njim se još kao dijete igrala. Bila mu je k'o rođena, jedina kojoj može da se izjada: Emira, sjetiš li se rodnih krajeva? Zimi kada zviždi košava i snijeg napada? Emira, kada čujem kuknjavu vjetrova više me je strah Beograda od onih naših vukova.
Nedjelja, nekako čudno prazna birtija. Rekli su mu da je otišla s’ nekim gazdom iz Kraljeva. I danas dan kruži priča među alasima – kad je noć hladna i zvjezdana k'o da iz rijeke neko doziva, nekoga: Emira, sjetiš li se rodnih krajeva? Zimi kada zviždi košava i snijeg napada? Emira, kada čujem kuknjavu vjetrova više me je strah Beograda od onih naših vukova.