Karadžićeve lutke i leševi

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka Davida Harlanda, Radovan Karadžić je kazao da su bosanske vlasti u Sarajevu inscenirale granatiranje tržnice Markale u februaru 1994. godine, te da su za žrtve korištene “lutke i stari leševi”.

David Harland
David Harland
Svjedok Harland, nekadašnji službenik za civilne poslove komande UNPROFOR-a u BiH, negirao je ovu tvrdnju, te rekao da su snage UN-a vodile istragu te utvrdile da se radi o stvarnim žrtvama. On je dodao i da istraga “nikada nije dala empirijske dokaze o tome odakle je došao projektil”.

“Htjeli smo pristup mogućim položajima ispaljivanja granate. Imali smo pristup položajima bosanske vlade, jer su nam dali tu mogućnost, a vi niste, što nas je činilo sumnjičavim. Vi miješate dvije stvari – nije nikada bilo sumnje da je veliki broj civila ranjen i ubijen, ali kada je riječ o tome odakle je ispaljena ta minobacačka granata, za to mi nismo imali dokaze”, pojasnio je Harland.

Minobacački projektil je pogodio sarajevsku tržnicu Markale 5. februara 1994. godine, kada je ubijeno 67 i ranjeno preko 140 osoba. Haški tribunal je 2006. godine osudio Stanislava Galića, nekadašnjeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), na doživotni zatvor zbog zločina na području Sarajeva, između ostalog, i za masakr na Markalama.

“Na snimcima se vidi da nema ljudi, nema roba, i lutke kako se utovaraju, tekstilne lutke za odijela; drugi leševi su doneseni pravo sa ratišta – to je naša teza. Jasno se vidi da je to nevješta i primitivna namještaljka”, kazao je optuženi Karadžić.

Karadžiću se, kao bivšem predsjedniku i vrhovnom komandantu oružanih snaga RS-a, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju sudi za genocid počinjen 1995. godine u Srebrenici, te za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina počinjen 1992. godine, kao i za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

U optužnici stoji i da je Karadžić učestvovao u kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja koja je bila usmjerena protiv civilnog stanovništva Sarajeva, a čiji je primarni cilj bilo širenje terora nad hiljadama civila, uključujući djecu i starije osobe.

Odgovarajući na unakrsna pitanja, Harland je kazao da su “i bosanske i srpske snage ispaljivale granate na području Sarajeva”, te dodao da je tokom ratnog perioda u prosjeku bilo ispaljeno “nekoliko stotina granata svakog dana”.

“Nekoliko puta više je ispaljivano iz srpskog oružja, ali ne bih mogao da vam dam tačan odnos”, pojasnio je svjedok.

Harland, koji je sa svjedočenjem počeo 6. maja ove godine, ponovio je na ovom ročištu da je situacija u zaštićenoj enklavi Srebrenica u proljeće 1995. godine bila “izuzetno teška”.

“Hrane je nedostajalo, kao i goriva. Postojala je opća zabrinutost za ljude koji pate i strah da neće izdržati još jednu zimu”, dodao je on.

Svjedok je također govorio i o tome kako je 1996. godine posjetio Zemljoradničku zadrugu Kravica u blizini Bratunca.

“Pod je bio zasut ispražnjenim čahurama manjeg i većeg kalibra, a također su na zidu bile rupe, koje su bile žešće oko prozora, što je ukazivalo da je pucano kroz te prozore. Ušao sam i vidio ljudsko tkivo koje je ostalo zalijepljeno na sva četiri zida. Pod, pa čak i dijelovi tavanice, bili su poprskani, ne samo nečim što je izgledalo kao krv već i malim cjepkama kostiju i vlasima kose”, prisjetio se on.

Tužilaštvo u Haagu smatra da su 13. i 14. jula 1995. godine pripadnici VRS-a i policije u hangarima u Kravici ubili preko 1.000 Bošnjaka iz Srebrenice.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Objavljeno u Nekategorisano

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *