Ko me pita o suživotu, pošaljem ga u sukurac

Ljudi žive, a ne su-žive. Suživot je atentat na život, osporavanje života, nešto što je došlo s nacionalističkim strankama, korak do apartheida, korak do rasizma

Abdulah Sidran
Abdulah Sidran
Eh, da mi je znati po čemu će se mene pamtiti; po onome što sam napisao ili po svim tim glupostima koje sam napravio! – raskriljuje ruke Abdulah Sidran prisjećajući se razularenih dogodovština čiji je protagonist: onoga kad je za šankom u zagrebačkom teatru ITD zatražio od konobara gajbu piva pa, kad se na nju popeo, naručio viski; ili onoga kad je Pulom šetao u tuđim, nekoliko brojeva prevelikim papučama jer je svoje cipele ostavio u birtiji: slijedom muslimanskog običaja uvijek bi se izuo dok je s društvom sjedio i pio, a nakon posjeta zahodu nije više znao za kojim je bio stolom.

Posjetioci ovogodišnjeg pulskog sajma knjiga će ovo izdanje te manifestacije pamtiti po Sidranovim anegdotalnim, ali britkim vivisekcijama društveno-političkog čemera kojim je ovaj prostor dobro natopljen, a koje je on izrekao na susretima s publikom.

“Ko me pita šta mislim o suživotu, ja ga pošaljem u sukurac. Ljudi žive, a ne su-žive. Suživot je atentat na život, osporavanje života, nešto što je došlo s nacionalističkim strankama, korak do apartheida, korak do rasizma.”, kaže Sidran, govoreći prije svega o bosanskoj post-ratnoj situaciji u kojoj su se ljudi našli unutar sukoba identiteta kojima se prije nisu ni bavili nego su normalno živjeli u humanom skladu sa samima sobom i s drugima.

Sjećaš li se Doli Bel
U tek objavljenoj knjizi memoarske proze “Otkup sirove kože” razotkriva i dozlaboga tužnu obiteljsku povijest i golootočko stradanje svoga oca, a kaže da bi sebi za ovu knjigu dao četvorku i da zna na kojim se mjestima nije imao snage više potruditi.

Pjesnik, prozaik, filmski scenarist, školovan je u Sarajevu, a do početka rata u Bosni bio je zaposlen na TV BIH kao dramaturg.

Jedan je od najznačajnijih scenarista u jugoslavenskoj kinematografiji, autor filmova “Sjećaš li se Dolly Bell”, “Otac na službenom putu”, “Kuduz”; majstorski je kandidat u šahu, danas živi u Goraždu.

One koji su Abdulaha Sidrana zavoljeli prije svega zbog filmova, najviše zanima njegov odnos s Emirom Kusturicom, o kojemu pisac nerado priča.

“Nemojte me siliti da ga blatim. Reći ću vam samo da sam pokušao razgovarati s njime, da smo pretresli mnoge velike teme koje su obilježile naše živote, i da se gotovo ni u čemu nismo uspjeli složiti. Ono što je meni uzrok, to je njemu posljedica. Taj odnos prirodno odumire.”, rekao je Sidran.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *