Legionar

Napušteni mlin je bio idealno skrovište. Antoine i Rene su cijeli dan iz mlina posmatrali prilaze i slušali policijsku radio-vezu. Plan je bio da novac podijele i onda se razdvoje. Međutim, Antoine je imao svoj plan

Čitam priču
Čitam priču
Antoine je bio strašno umoran. Stajao je u sobi pored leša iz čijih je grudi virila drška noža. Na stolu je ležao alumijnijski kofer pun novčanica.U koferu je bilo dovoljno novca za novi život o kojem je maštao. Antoine je bio svjestan da ne smije napraviti grešku. Do sada je sve išlo po planu.

Bacio je pogled kroz prljavi prozor na malu livadu koja se završavala šumom. Počelo je kišiti.

Odlučio je da sačeka mrak i onda nastavi dalje. Do tada se mogao malo odmoriti. Od starih vreća je napravio mjesto za spavanje. Pod glavu je stavio kofer i osluškujući potok koji je proticao ispod mlina polako je tonuo u san.

* * *

Antoine se rodio u Marseille. Odrastao je u četvrti koja mu je pružala sve čanse da postane kriminalac. Dvije godine je odležao zbog trgovine drogom i krađe. Sa 22 godine je pristupio Legiji stranaca i 15 godina je bio legionar. Tokom boravka u Mozambiku upoznao je Renea. Zajedno su napustili Legiju sa već gotovim planom za pljačku banke. Rene je prije Legije radio kao instalater za ventilacijske sisteme. Jedan od poslova koji je bio radio bio je i postavljanje ventilacije u Bank de΄ Paris u Caenu. Još je imao planove instalacije tako da su mogli planirati pljačku te banke.

Iznajmili su sobu u jednom malom pansionu. Antoine je dogovorio sastanak sa direktorom banke na kojemu ga je direktor trebao savjetovati o ulaganju veće svote novca. Noć prije pljačke su se prokrijumčarili u podzemnu garažu banke i u ventilacijski sistem ubacili prepravljenu mašinu za pravljenje magle u disko-klubovima. Umjesto magle, mašina je nakon aktiviranja daljinskim upravljačem trebala u ventilacijski sistem ubaciti jedan gas za omamljivanje sa veoma brzim djelovanjem. Taj gas su koristili u svojim akcijama u Legiji i bio je jako pouzdan i djelotvoran.

Na dan akcije Antoine je stavio periku, lažnu bradu i prvi puta u životu obukao odijelo. Bio je zadovoljan sa onim što je vidio u ogledalu. Sviđala mu se pomisao da bi u bliskoj budućnosti sebi mogao priuštiti skupa odjela. Možda čak i od Armanija.

Rene je bio već spreman. Stali su jedan naspram drugog i ponovili svoj pozdravni ritual koji su uvijek radili prije akcije. Vjerovali su da im donosi sreću. Sjeli su u aute i odvezli se ka banci.

Antoine je uzeo aluminijski kofer iz prtljažnika i uputio se ka banci. Rene je također napustio auto i stao pred bankovni automat pred bankom. Tu je imao dobar pogled ka unutrašnjosti banke. Vidio je Antoinea kako na šalteru razgovara sa službenicom. Pored nje su bila još dva službenika na šalterima, jedan službenik obezbjeđenja i dvije stranke. Ubrzo je iz jedne prostorije izašao direktor banke, rukovao se sa Antoineom i obojica su otišla u direktorov ured. Direktor je Antoineu ponudio fotelju i kavu. U tom momentu je zavonio Antoineov mobilni telefon. To je bio znak da je Rene aktivirao gas. Antoine nije imao puno vremena. Mora je brzo reagirati. Direktor se okrenuo sa kavom ka Antoinea i u tom trenutku ga je pogodio jak udarac u lice. Izgubio je ravnotežu i pao.

Antoine je otvorio kofer i izvadio dvije gas maske. Jednu je navukao sebi na lice a drugu direktoru.

Izvadio je pištolj, prislonio ga direktoru na glavu i pokretom ruke mu dao znak da bude miran.

Rene je kroz izlog banke posmatrao šta se u banci dešava. Kad je vidio da službenici banke i stranke jedni za drugim padaju omamljeni na pod, zadržao je zrak i stupio u banku. Navukao je gas-masku, blokirao vrata i na njih zalijepio cedulju na kojoj je pisalo:

“Zbog kvara na kompjutorskom sistemu banka je privremeno zatvorena. Ispričavamo se kod naših cijenjenih stranaka”.

Spustio je roletne tako da se sa ulice nije moglo vidjeti šta se u banci dešava. Antoine je direktoru zapovjedio da otvori sef. Pružio mu je kofer i direktor je znao što mu je činiti. Kad je ispraznio sef i Antoineu vratio kofer, Antione mu je svukao masku i po direktorovoj košulji se kao vodopad prosula krv koja se skupila pod maskom. Ubrzo je i on bio omamljen tako da više nije osjećao bol slomljenog nosa. Antoine je izašao iz ureda i vidio da Rene drži sve pod kontrolom. Zadržali su dah, svukli maske i laganim korakom napustili banku, sjeli u aute i odvezli se.

Napušteni mlin je bio idealno skrovište. Antoine i Rene su cijeli dan iz mlina posmatrali prilaze i slušali policijsku radio-vezu. Plan je bio da novac podijele i onda se razdvoje. Međutim, Antoine je imao svoj plan. Ovo je bila šansa života. Sa cijelim novcem mogao je riješiti svoju egzistenciju za cijeli život. Bilo mu je jasno da se Rene neće dobrovoljno odreći svoga dijela.

Znači: morao je Renea ubiti! On je bio snažniji i Antoineu je bilo jasno da ga mora iznenaditi i ne pružiti mu šansu da se brani. Sjedili su za stolom i brojali novac. Antoine je ustao i pogledao kroz prozor. Sve je bilo mirno. Pažljivo je izvukao svoj nož koji je imao za pasom. Na staklu je mogao vidjeti odraz Renea koji je, ništa ne sluteći, i dalje brojao novac. Antoine se okrenui podigao ruku sa nožem. U tom trenutku je Rene podigao glavu i mogao samo vidjeti kako Antoine baca nož u njegovom pravcu. Osjetio je oštar bol u grudima, razgoračio oči i pao sa stolice. Antoine sa nagnuo preko stola i vidio Renea kako nepomično leži. U ruci je imao smotak novčanica koje je u padu zgrabio sa stola. Polako su se natapale krvlju. Antoine se okreuo ka prozoru. Osjetio je umor.

* * *

Jenny i Gareth su već drugi put provodili odmor u Normandiji. Sviđala im se priroda a prije svega francuska kuhinja. Dane su provodili šetajući i opuštajući se. Ovo je bila njihova posljednja šetnja prije nego što slijedećeg dana se vrate u London. Šetali su šumom i tražili gljive. Počelo je kišiti. Gareth je na pogledao kartu i rekao:

“Na karti je ucrtana jedna koliba tu negdje u blizini. Tu se možemo skloniti dok ne prestane kiša.”

Jenny se složila sa prijedlogom. Ubrzo su izašli iz šume na jednu livadu na čijem je kraju stajao jedan stari mlin.

-” Ovaj mlin mi izgleda napušten” – reče Jenny.

-” Nema veze. Možemo zapaliti vatru i malo se ogrijati. Biće sigurno romantično.” – Gareth je privuče k sebi i poljubi je u vrat.

-” Vraže jedan!” – reče Jenny i pogleda ga zavodljivo.

Antoine su probudili glasovi koji su se približavali. Pribio se uz zid i otkočio pištolj. Vidio je dva lica kako su se priljubila uz staklo prozora i čuo ženski glas kako vrišti na engleskom jeziku:

“Moj Bože, unutra leži mrtvac!” .

Antoine je zgrabio kofer i istrčao iz mlina. Uskočio je u auto koji je bio sakriven u šumi i punim gasom se udaljavao. U retrovizoru je vidio dvije osobe kako gledaju za njim.

“Sranje!” – glasno je uzviknuo. “Nisam smio zaspati! Sad imaju i moje otiske prstiju!” – pomislio je.

Vozio se u jedino cestom u pravcu slijedećeg sela. Nadao se da ono dvoje koji su ga iznenadili nemaju mobilni. Približavajući se selu vidio je kako se iz pravca sela približavaju dva policijska auta. Još više je ubrzao nadajući se da će na rakrsnicu pred selom stići prije policije. Uspio je i skrenuo na cestu koja je vodila ka obali. Cesta je bila jako krivudava. Sa lijeve strane su bile stijene, sa desne more a za petama mu je bila policija. Vidio je u daljini rotirajuća svijetla policijskih auta koja su se kretala ka njemu. Bio je u klopci! Grozničavo je razmišljao šta da radi. Zaustaviti se i pokušati se popeti uz stijene? Nije imao nikakve šanse za uspijeh. Ostao je samo jedan izlaz. More!

Sjetio se omiljenog filma James Deana i trke autima ka provaliji. Nije mu ostalo puno vremena. Morao je brzo reagirati!

Zgrabio je kofer i lijevom rukom otvorio vrata. Okrenuo je upravljač prema provaliji i dao gas. Auto je morao biti dugo u zraku jer je sam tako mogao imati vremena da iskoči. Kad je auto bio u zraku Antoine je otvorio vrata, stegnu čvrsto kofer i bacio se u mrak. Udar o vodu je bio tako jak da mu je istrgnuo kofer iz ruke. Kad je izronio na površinu odmah je pogledom potražio kofer. Nije ga vidio. Grozničavo je okretao glavu. U slijedećem trenutku je vidio kako nedaleko od njega kofer izroni na površinu. Zgrabio ga je i plivajući se uputio ka obali. Na cesti su policajci stajali i džepnim lampama osvjetljavali Antoineov auto koji je polako nestajao u moru.

* * *

Antoine je morao u WC. Na slijedećoj bezinskoj pumpi se zaustavio i krenuo ka WC-u. Na zidu je vidio plakat sa, njemu dobro poznatim, licem

“Samo 10.000 Eura!?” – pomislio je pomalo razočaran. U ogledalu je pokušao naći sličnost sa slikom na plakatu. Bio je zadovoljan. Umeci u njegovim ustima su učinili lice širim a obrijana glava ga je činila desetak godina starijim. Lijepo nije izgledao. Jedino što mu se sviđalo su bile njegove plave oči. Razmišljao je da nakon plastične operacije i dalje nosi plava kontaktna sočiva.

Vrati se ka autu i uputio u pravcu Montblanca. Uskoro su se crvena svjetla njegova auta izgubila u tami tunela.

* * *

Uskoro je jedna vijest obišla svijet:

“Katastrofalni požar u tunelu ispod Montblanca!!”

U tunelu se zapalio kamion i izazvao nesreću. Požar se širio razantnom brzinom i nije dao nikakvu šansu putnicima za bijeg.

Temperatura je bila tako visoka da su se aluminijski koferi istopili.

piše: Goran Babić

Ovaj sadržaj je objavljen u otvorenoj rubrici “Imam priču“, koja je otvorena nakon poziva svim posjetiocima portala da pošalju svoje autorske sadržaje koji će biti redovno objavljivani na portalu Sarajevo.co.ba.
Ako i vi želite ispričati svoju priču pošaljite nam je. Više saznajte OVDJE.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *