Nermin Čengić: Meso za odstrel

Sarajevo, 2009
Ravnodušno Sarajevo…

U petak se malo ranjavalo po Sarajevu al’ sve prođe skoro neprimjetno. K’o da je neko prevrn’o tezgu s povrćem, a ne da je bilo KRVI, pa još iz vatrenog oružja, pa uz to još mlad čovjek – 19 godina. Nije dovoljno mrtav da bi bio zanimljiv, je l’? Malo ga ogrebalo po kuku, šta fali? Na mladom je zarašće?




Pa, stvarno ljudi, jesmo li to svi virusima i ostalim drogama izjedeni da ne vidimo ništa čudno u novom pištoljanju na ulicama Sarajeva? Nije nam dovoljna opomena bio Denis Mrnjavac, Amara Mistrića se više niko i ne sjeća… Gdje smo to mi? Ovo je nekad bio grad Olimpijade, grad rokenrola, najboljih derneka na svijetu… a danas je u Sarajevu i zrak suh, dosadan i siromašan. Čini se da od Vratnika do Vrela Bosne više ne postoji mjesto na kojem se može biti sasvim miran i sa tim mirom prošetati. Ako ste sa svima ok, ne brinite, postoji i zalutali metak.

Poslije silne halabuke nakon ubistva Denisa Mrnjavca svi rekoše nikad više. Tražilo se nešto od vlasti, neka odgovornost, neka akcija. Obećavalo se, obećavalo ali od svega, prema običaju, ni nakon dvije godine ništa značajnije nije urađeno, kako vidimo iz najnovijeg primjera. Kad je Amar ubijen bilo je primjetno manje ljudi na protestima ali atmosfera je, i pored veselog Festivala koji je baš bio započeo, bila jako mučna. I opet su nadležni svašta naobećavali. I opet ništa.




Ne, stvarno, recite u čemu je problem, o vajni SARAJEVCI? Je l’ to od silnih svakodnevnih briga nemate vremena razmišljati o još jednoj koja se sastoji u tome što ste možda vi potencijalna žrtva nasilja nekog idiota izludjelog nepostojanjem ničeg u ovom gradu? Je l’ stvarno u tome stvar? Pa, dobro. Šutite i dalje, samo će se to od sebe sredit’, je l’? Nemojte se napinjat’ i trudit’ da se oglasite ili, gluho bilo, okupite negdje kako biste protestovali. Nek’ se kotrlja, pa ko preživi. Možda prođete sa površinskim ranama, a možda vas potrefe u kuk kao momka s početka priče. Hajde, ba, kuk više manje. A možda Vas i roknu ‘namrtvo’. U svakom slučaju, ravnodušni kakvi jeste, potencijal ste veliki. Potencijalno meso za odstrel i ništa više.

piše: Nermin Čengić

7 Replies to “Nermin Čengić: Meso za odstrel”

  1. druze ili drugarice, da ti ja nesto kazem, seres k’o foka!

    sto se ti ne okupljas, ili smatras da je dovoljno to sto napisa ovaj clanak gdje pljues po svemu i svakome?
    mani suplje price i radi nesta konstruktivno, i tek onda imas pravo srat kao sto to sada radis
    toliko od mene i ugodne praznike uz manje sranja

  2. ovaj covjek ako i sere, a ne sere, to radi pod svojim imenom i prezimenom, za razliku od tebe koji nemas cak ni mastu za normalan nadimak. pa ti vidi ko sere, a ko govna jede. na kraju krajeva, sve ti je rekao svojim tekstom

  3. Zahvaljujem na tekstu. Svrsishodnost teksta je ispunjena samim pomenom ove bitne a zanemarene teme.

    Volio bih da je ovaj portal daleko posjećeniji pa bi možda i ovaj senzibilirajući članak dospio do većeg broja ljudi.

    Moj skromni doprinos temi iÅ¡ao bi u prvacu lobiranja da se izglasa zakon po kojem gradjani ( bez obzira na spol) imaju pravo nositi sredstva za samoodbranu, kao Å¡to su elektronski piÅ¡tolji i sprejevi, kad nam je druÅ¡tvo već u ovakvom s.anju…

    stanju u koje guÅ¡i sve one Savjesne (čitaj : ÄŒestite i Civilizovane) grajdane jer žive u druÅ¡tvu kojim dominira jedan “ne baÅ¡ tako zdrav” sistemu vrijednsoti…sistem vrijednosti o kojem najbolje govori naÅ¡a svakodnvnica…svakodnevnica u kojoj dominira jedan banalan i primitivan rječnik, prepucavanja/kontriranja i liječenja vlastitih kompleksa omalovažavajući druge (Å¡to se najbolje vidi na komentarima na većini naÅ¡ih portala), ono bahato i neobazrivo ponaÅ¡anje i “komuniciranje” na ulici, u bolnici, Å¡koli, javnim ustanovama….pa na kraju joÅ¡ i neobuzdani delinkvencijski kriminal,

    …sistem u kojem mladima nisu heroji Kemal Hanjalić, Vladimir Prelog,Miss. Irby, Karlo Paržik, Tesla, Edison, Gandhi, Majka Tereza, Muhammad Yunus, Valter, pa čak ni branioci Sarajeva 92-95…
    heroji su im svi oni očajni looseri provincijalskog (troma)uma kojima su zbog inertnosti svih onih Savjesnijih (Civilizovanijih) odavno postali gangsteri…

    a ti Savjesni ali preplašeni ili uspavani gradjani mogu jedino preživjeti ovu našu post-ratnu krizu ako se malo ujedine i zajednički porade najprije na sigurnosti gradjana, a zatim na smanjivanju svih onih frustracija koje uzrokuje sudar dva oprečna sistema vrijednosti -onog Savjesnog/Razumnog/Obazrivog (Zdravog) i onog oportunističko-primitivnog (bolesnog).

  4. I naravno da ne ostanem dužan…odavno pokuÅ¡avam rijeÅ¡iti zagonetku profila svih tih očajnih bnalaca na komntarima…ne znam da li se radi zapravo o maloljetnicima, čime bi se donekle i mogla razumjeti njihova razuzdanaost pa i banalnost, jer potiče od pubertetskih hormona, ili se zapravo radi o punoljetnim osobama, u kojem slučaju je stanje u naÅ¡em druÅ¡tvu stvarno alarmantno, obzirom na broj tih stvarno jadniih primitivnih komentara, kontriranja prepucavanja i omalovažavanja.

    Još je interesantnije kako je mali broj onih koji su zainteresovani da odginetnu ovu enigmu.

  5. @govno
    zato si se ti potrudio da izaberes adekvatan nick, valjda te to najbolje opisuje, hocu reci sam si to izabrao te vjerovatno najbolje znas
    a cini li tebe sretnim sto kenjas po forumu?

    bih4ever

  6. @Goodness74

    a koji filozof si tek ti, auuuu

    takvog dragulja treba odma zaposlit, da ne trunes bez veze
    sad cu ja povuc neke veze da te u vladi uvalimo, tamo je vise para (znam iz iskustva) a manje problema (isto povezano sa iskustvom :) ) o kojima trebas razmisljat, da mi se ne trosis ovdje dzaba

    ostavi broj ili mail da te mogu kontaktirat

  7. Kakava smo nacija nekada bili… jaki ko crna zemlja. Danas samo besparica, depresija, mržnja i nacionalizam cvetaju. Šta nam je to trebalo pojma nemam, a usitnili smo se do te mere da nas danas svaka belosvetska šuša mota oko prsta za šaku dolara.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *