Može li vuvuzela promijeniti svijet?

piše: Nermin Čengić

Na svakom su koraku, bruje u ušima, stalno ih se spominje, najpopularniji su navijački rekvizit ali i muzički instrument na svijetu.

Vuvuzela
Vuvuzela
Prvo: o njoj

Vuvuzela je duhački instrument u obliku trube, dužine do jedan metar. Zvuk joj je sličan zvuku kojeg proizvodi slon kroz surlu. Koristi je navijači na utakmicama koje se igraju na jugu afričkog kontinenta, i tvrdi se da zvuči kao roj stršljenova. Zbog zvuka ili, neki kažu, buke vuvuzela, na stadionima nije moguće čuti ništa drugo.

Drugo: o njima

Svoju naglu, globalnu popularnost vuvuzela postiže tokom Svjetskog fudbalskog prvenstva 2010 u Južnoj Africi. Dok je domaćinima sam instrument i njegovo oglašavanje normalna pojava na koju su se valjda i navikli, ostatku svijeta je susret sa ovom pojavom bio zastrašujući.

Razmaženi igrači, u nedostatku boljeg izgovora, krive vuvuzele za loše rezultate. Isprepadani sportski komentatori su predstavili vuvuzele kao kraj vremena, propast svijeta, a u nedostatku svježih i interesantnih informacija su podmetali priču o vuvuzelama u količinama koje su na kraju i njima samima dosadile. Konstantno su se žalili da se ne mogu koncentrisati, zaboravivši upotrijebiti jednu od najslavnijih karakteristika čovječanstva – igorisanje, čime bi i sebe i nas spasili repeticije i skakanja po glavi o očaju koju preživljava svako ko je proklet da prati fudbalsku igru koja se ovih dana odvija u Africi.

I sam direktor svemira Sepp Blatter je na otvorenju Svjetskog prvenstva, bezobrazno napomenuo domaćinima: “Nemojte koristiti vuvuzele!”.

Na svakom kanalu, u svakom članku, ne obavezno sportskog karaktera, mogli ste barem jednom pronaći riječ vuvuzela. Postigla je debelu reklamu, čak se priča da se proizvodnja ovog artikla povećala za hiljadu posto jer vole ljudi zabranjeno.

Ne može se čovječanstvo navići na činjenicu da ipak ne može sve biti po želji manjine koja bi da određuje sva moguća pravila na ovom svijetu, pa i to kako tapšati rukicama, veseliti se i navijati. Sve bi se to htjelo iskontrolisati, šablonizirati i nametnuti, a hrabri i stotinama godina ropstvom, ubijanjem, eksperimentalnim bolestima, krajnjim vrstama rasizma i fašizma uništavani Afrikanci ipak pobjeđuju. I to vuvuzelama koje niko utišati ne može.

Treće: o svemu

I trebamo im biti zahvalni jer upravo zahvaljujući afričkom izumu – vuvuzeli, uspjeli smo na trenutak u vremenu izbjeći slušanje navijačkih pjesama koje s vremenom sve manje imaju navijačkog, odavno ne i sportskog, a sve više huškačkog i nacionalističkog. Izbjegli smo na trenutak hukanje igračima tamnije puti. Izbjegli smo na trenutak gotovo sve najniže demonstracije ljudskog koje se najčešće i najrigidnije manifestuju na fudbalskim stadionima. Izbjegli smo iako sve to i dalje postoji.

Četvrto: o nama

Kako civilizacija iz dana u dan samu sebe baca u nove poraze, prinuđena je da makar u vuvuzeli vidi spas. Možda zaista ne bi bilo loše da vuvuzele rođenjem budu dodjeljene svakom stanovniku na planeti. Jer glupost šuti kad je niko ne sluša. Glupost prestaje tamo gdje se ne čuje.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Objavljeno u Nekategorisano

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *