Na čemu ste?

Sjediš i slušaš kako se zemlja pomjera u Japanu, a kod tebe? Bi l’ se prep’o zemljotresa il’ bi kont’o da si samo malo jače prducnuo? “Nema potrebe da zamaraš cijelu površinu mozga.” Bolje je smoothly. Popije se, smota se, dobro pravo, ba.

Rufus Wainwright - Everybody Knows
piše: Nermin Čengić

Evo nas već treći dan zapljuskuje ovo varljivo martovsko sunce. Lijepo li je. Ulice su još prljave, al’ samo dignemo nos u zrak i sve ok. Ali pažljivo koračajte, šahtovi su još na cijeni. Kad sam već kod kanalizacije: u principu je glupo i dosadno trošiti vrijeme, misli i slova na opetovanje “šta to tamo radi Dodik”, i kako, najnovijim osvajanjem i pečaćenjem dijela teritorije ove zemlje, preko svog stada magarči kompletnu farmu. Izglasan je na izborima prije pet mjeseci, zar ne? Pa, može mu se, puštate ga, ozvaničili ste ga još jednom. Ne smeta vam koliko god se utrljavao guzom na vaš obraz. Makar vam došao u kuću i na vaše oči činio raznorazne nepodopštine, vi ćete i dalje sjediti i čekati da “institucije odrade svoje”. To što institucije ne znaju ni da li postoje, a kamoli šta im je posao, to je već priča za cijeli jedan slabočitani feljton iz kojeg se ne da saznati ništa novo, ništa s čim ne živimo otkad je Dejton postao glavni grad. Toliko o Miloradu Dodiku, najtiražnijoj spodobi u ovom dijelu planete.

Ono što ovih dana, brže nego išta, budi zanesenjake je, već zastarjelo, protestovanje zbog hapšenja Jove Divjaka. Ne, uopšte nemam namjeru navoditi idiotluk sudova i tužilaštva susjedne Srbije. O tome, i još mnogočemu, Gojko Berić reda bolje od ikog. Od mene možete dobiti konkretne primjere s terena gdje je niz situacija, činjenica i uvida u stvarnost, kulminiralo protestima koji su razbudili i najveće sanjare o normalnosti. Jer uživo, u masi, jasnije nego pod granatama, vidio sam kako zapravo nacionalizam pokušava vratiti ono “naše”, bosanskohercegovačko. Duga riječ znam ali ima i nas, bosanskohercegovačkih – hiljada? dvije? pet? više?. Svjedočili smo čistom nacionalizmu koji su i svjesno i nesvjesno širili oni koji navodno dođoše da dignu glas za nekog ko je nacionalizmu svojevremeno pokazao zube.

Nagradna igra: Prepoznaj svog Srbina
Nagradna igra: Prepoznaj svog Srbina

Šta (ne) znaš o zavičaju?

Koliko bosanskohercegovanaca je preostalo u ovoj zemlji gdje se Jovu Divjaka bodri sa “Jovo Srbine čaršija je uz tebe”? Fraza je to koja više govori o stanju čaršije koja je u takvom jadu da si je dozvolila pojavu “prkosa” nacionalističkim prozivanjem. Opravdava se to nekakvom “prodajom cigle” komšiji, samo što nam je ta cigla od čerpića. Ima l’ ‘dje Nadrealista il’ ste smislili nešto konkretnije i svakako okrutnije?

Ne pričate mi ništa kako vam kuhaju ove godine? Ne mislim na tv-kuhar(ic)e nego na ove koje ne vidjeste na protestima za Jovu. Toliko ste umrtvljeni, dodatno opijeni samozadovoljstvom što ste konačno izašli na ulice da niste primjetili kako su vam Stranački Lideri apstinirali od ovih protesta. Poslali su istina svoje predstavnike da vas prebroje, koju dobace. Na sve strane se iščuđavate što Mile standardno kaki, a nikom nije palo na pamet da pita – ko od ovih što sastavljaju vlast, osim Mileta, uopšte zna ko je Jovo Divjak, ili da je Jovo Divjak uhapšen. Znam, bilo je zima, a njihova koža je svilena. Osjetljivija od vaše tvrdokorne, navikle na sve vjetrove, bujice, odrone koje su vam parlamenti spremili proteklih godina. Šta su debelguzani radili u kabinetima ovih dana dok vas je cijelih pet hiljada šetalo Sarajevom? Crtali mape, određivali talove? Nisu se mogli ugurat u tih 1% Sarajlija kojima nešto nije pravo.

Rijeka Sana, Prijedor, BiH
Rijeka Sana, Prijedor, BiH
Znate li uopšte da pet mjeseci u svojoj državi nemate nikakvu vlast? Gdje su vam stranački lideri? Gdje je štab, da im se javi, da vam se javi? Ne pitam za opštinu, kanton, entitet, nego za državu. Državu, pitate se? Koje mape koristite kad se orijentišete gdje za vikend? Postoji li uopšte još “vikendaštvo” u vašim navikama? Kad ste bili u Ljubuškom? Na Vrnduku? Štrbačkom buku? O Širokom Brijegu (ex-Lištica) i Banja Luci se ne pita, te gradove ste već prekrižili. Ode li se kad u Neum, raj bosanskohercegovačkog morskog turizma? Mostar? Lijevi ili Desni? Može l’ mi ko reći je li Prijedor kod Bijeljine, Trebinja il’ je entitetskom granicom odvojen od Bihaća? Zašto uopšte očekujem da voliš Bosnu i Hercegovinu kada je i ne poznaješ. Koliko je toga što ne znaš o svom zavičaju, i ne trudiš se da saznaš. “Čekiraš” ono što ti se daje na popularnim internet portalima, u najtiražnijim olovnim biltenima, na prilagođenim tv-kanalima… Bojiš se ovog čudovišta u koje je BiH pretvorena i prepuštena stihiji i skraćenici (Lakše i praktičnije je napisati BiH nego puni naziv Bosna i Hercegovina, zar ne?). A da nešto mijenjaš, unormališ? Za to, opet, čekaš da “institucije rade svoj posao”.

Domaćine, stigli gosti!

Sjediš i slušaš kako se zemlja pomjera u Japanu, a kod tebe? Bi l’ se prep'o zemljotresa il’ bi kont'o da si samo malo jače prducnuo? “Nema potrebe da zamaraš cijelu površinu mozga.” Bolje je smoothly. Popije se, smota se, dobro pravo, ba.

Troglava ažbaha
Troglava ažbaha
Gdje je taj razvikani sarajevski tersluk, krajiški inat, hercegovački… zamalo ne napisah liskaluk? Sve vam je u kontru otišlo. Gdje ste ba, ljudi? Je l’ vi živite u nekom paralelnom svijetu? Skriveni od samih sebe shvatate da postojite samo kad vam računi dođu na naplatu. I ne primjećujete više ove što već 20 godina klepaju lovu, a vole se zvati političari. Koliko ih je došlo da s vama prošeta kroz grad? Je l’ bio Bakir, Željko? Nemaju kad od pisanja saopštenja. Nebojša? Nema kad od negiranja saopštenja. Kako je njima samo dobro nikad nećete saznati. A vama? Je li vam KUL? Kakvi ste ovih dana? Da malo protestujemo? Da izađemo pa onako baš postmodernistički opalimo jedan za prava životinja, protiv ubistva delfina? Za prikupljanje oružja zaostalog iz rata? Za sebe? Zašto ovdje nema svakodnevnih protesta? Zaista vam je dobro? Vi il’ ne znate bolje, a to će mu bit’, il’ vas je obuzela sujeta. Na čemu ste? Stvarno vas ima samo pet hiljada spremnih da makar i na guranje prošetate proteste? Ili ste i taj građanski, civlizirani način negodovanja prepustili bizarnim likovima poput onog Radončića, neustrašivog borca za ostvarenje vlastitih, uvijek spektakularnijih, ambicija patuljastog čovjeka. Zar on treba da vas saziva? Jeste li ga i sve ostale promiskuitetne političare već adovali na frends liste? Čatate li s njima? Šta je sa tim lajkovima?

Depeche Mode - Enjoy the Silence
Toliko tišine o lošem nije bilo ni u koncentracionim logorima gdje je stanovništvu, priznaćete, ipak bila onemogućena sloboda govora, za razliku od vas koji baš nikako da se sjetite da je imate, gluho bilo iskoristite. Toliko mirenja sa pomajmunisavanjem da je besmisleno trošiti novac na karte za zoološki vrt, dovoljno je da se samo osvrnete (pogledate u ogledalo?). Toliko je dobro da se i zaista važna pitanja sve rjeđe postavljaju, a odgovori, ako se i znaju, prešućuju. Gradovi su sve prazniji. U maglovitom mnoštvu prolaznika ne vide se ljudi. Ili da parafraziram Šarana: Sunce izađe i zađe, Zemlja se protrese. A vi i dalje tako prkosno šutite. I lajkate.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *