Naselja Tibra u Sarajevu je užasno mjesto

Dok napušta nesretnu Tibru, pun jeze, kao da je prošao kroz kuću straha, priziva čovjek slike naselja građenih u bivšem sistemu. Alipašino: bez obzira na to što su posvud posijani sivi neboderi, oko njih je ostavljeno dovoljno zelenila, igrališta za djecu i onih za rekreaciju..

Tibra u Sarajevu
Tibra u Sarajevu

Evo nas usred nečega što hoće da se zove naselje, moderno, u Sarajevu. Ovo “moderno” trebalo bi označavati težnju nečega da bude u skladu s vremenom u kojem živimo, pod ruku s našom savremenošću, da zadovoljava sve zahtjeve današnjeg čovjeka, ocrtava se u njegovim htijenjima, asocira njegove vizije i predstavi cijeli jedan duhovni koncept. Ovo “nečega” trebalo bi govoriti o uzaludnosti tog napora ili, pak, ne bez ironije, njegovoj sposobnosti da nas predstavi nama samima i da nas u punom sjaju prikaže onima koji će doći poslije nas i koji će nas pokušati razumjeti.

Na Stupu je, ne tako davno, izgrađeno naselje znamenitog naziva – Tibra. Nešto kao naselje u naselju. Ime nije dobilo tako što je izvučeno iz tradicije niti mu ga je narod nadjenuo, već se tako zove firma koja ga gradila: Tibra-Pacific, s obaveznim velikim slovima i neizostavnim vonjem na nešto što dolazi sa Zapada.

Firma je u kožu naselja istetovirala svoje ime, okačila panoe s reklamama i otišla dalje, graditi nova moderna naselja u kojima će doba tranzicije gajiti pečurku modernog bosanskog dase. Ali, prije nego što je otišla, podigla je još jednu Tibru, nešto manju. Sad imamo dvije Tibre, jednu od Stupske petlje prema Ilidži, a drugu prema Nedžarićima, na istoj strani, onoj do aerodroma, uz glavnu saobraćajnicu. A imat ćemo i treću: odmah preko puta gradi se bastion sličan našim blizankama.




Balkoni koji gledaju u zid

Tibre su užasno mjesto. U slučaju ove do Ilidže riječ je o kompleksu od desetak zgrada tako zbijenih da između njih, izuzmu li se dvije uske trake za automobile, koje presijecaju naselje po sredini i nikako se ne mogu nazvati ulicama, postoje samo pješački prolazi. Dvije trinaestospratnice opkoljavaju naselje s južne strane i jednom svojom stranom gledaju na Stupsko Brdo ili imaju otvoren pogled preko aerodroma sve do obronaka Igmana. Blago onima koji su uspjeli kupiti stanove na tim stranama!

Njihove unutrašnje strane svojim tužnim prozorima gledaju u susjedne prozore na zgradama u sredini naselja. Vlasnik balkona na jednoj strani može normalno razgovarati s vlasnikom balkona na drugoj bez ikakve potrebe za podizanjem glasa. Da ironija bude još veća, balkoni na unutrašnjim stranama najprostraniji su u cijelom naselju. Ovdje bi poželio živjeti jedino nezaboravni Oliveira, junak romana Školice Julija Cortazara; jedino njemu mogu zatrebati ekseri, pa da pruži dasku za peglanje sa svog na susjedov balkon.

Iako naprijed rečeno zvuči kao karikiranje, ono nikako nije udaljeno od istine. Pođete li malu šetnju naseljem, lako ćete uočiti balkone tako blizu jedan drugog da se ujutro komšija može rukovati s komšijom. Ovdje ne morate izlaziti na vrata, pa kroz hodnik ako vam iznenada ponestane soli, kahve, šećera ili bilo čega što se još uvijek može zatražiti u komšiluku. Negdje su balkoni tako prikučeni da se može bez većih problema preći s jednog na drugi. Dušu su dali za tajne ljubavnike; naiđe li nenadano supružnik, ne mora niko cijelu noć dreždati u ormaru.

I to nije sve: na mjestima gdje se sastaju dvije unutrašnje zgrade postoje balkončići koji gledaju pravo u zid. S njih se može vidjeti samo tanki dio polumračnog prolaza. Ustvari, i nema se šta vidjeti. Ovdje sunce nikada ne dolazi, cijeli dan vlada polupomračina, a uskim prolazima vječno struji propuh. Zastanete li na tren i oslušnete, čut ćete kako se vjetar, sabijen među zidovima, pretvara u tanak, ali konstantan i sablastan zvižduk. Ovdje se može snimiti prvi sarajevski vampirski film.




Što više stanova na što manjem prostoru

Tibra do Nedžarića po svemu liči na svoju sestru, izuzme li se njena veličina. Zlokobnost u njoj manja je taman za onoliko koliko je ona manja od Tibre ilidžanske. Ali nisu same. Takva su sva moderna naselja izgrađena u Sarajevu. Ista je i Nova Otoka, Miljacka… Jednostavno, onaj ko gradi gleda da na što manjem prostoru napravi što više stanova i na njima zaradi što više para. Ne razmišlja taj, očito je, ni o kakvoj djeci koja će tu živjeti, igralištu, travnatom prostoru. Ništa.

Dok napušta nesretnu Tibru, pun jeze, kao da je prošao kroz kuću straha, priziva čovjek slike naselja građenih u bivšem sistemu. Alipašino: bez obzira na to što su posvud posijani sivi neboderi, oko njih je ostavljeno dovoljno zelenila, igrališta za djecu i onih za rekreaciju. Dobrinja: tamo je ispoštovan koncept mahala iz bosanske stambene tradicije. Grbavica i Pejton puni su zelenila. Otes je po broju stanova manji od Tibre, ali je smješten na četiri puta većem prostoru, između zgrada je zelena površina, sportsko i igralište za djecu, prostrano parkiralište…

I nisu samo nova naselja svedena na puki interes njihovih finansijera. U Sarajevu postoji barem deset privatnih klinika i svaka od njih smještena je u prostor standardne porodične kuće, tri puta manje od svakog doma zdravlja u ovom gradu. Cijeli univerziteti strpani su u jednu zgradu veličine bilo kojeg državnog fakulteta. Privatni vrtići u privatnim su kućama, kao i većina firmi, a o preduzećima koja imaju restoran društvene ishrane, bez kojeg je u bivšem sistemu radni prostor bio nezamisliv, možemo samo sanjati…

piše: Izet Perviz, ajb

3 Replies to “Naselja Tibra u Sarajevu je užasno mjesto”

  1. Ocito dalje of sela se ne ide..U velikim gradovima ni nebo ne vidite of nebodera zato dosta crnjaka lopatu u ruke I idite nesto raditi a ne samo kahve ispijati I laprdati..

  2. I nije samo to! Imam LK na toj adresi od 2013, a da bi promijenila prezime na muževo, sve nanovo dokumenti mi trebali, i 100x posjećivala šalter MUP-a u pošti, užas. A kontejnera samo na 2 mjesta u naselju!???

    Djeca se moraju igrati u igraoni, mještani se parkiraju na same ulaze u samoposluge, sve jedni na druge, ma i samalim autom ih ne možeš zaobići. Radnice u samoposlugama, samo arogantno, i u Bing-u, pokažu kesu, i ti uzimaj, a kad dođeš kući, fali ti proizvoda. Užas

    I šlag na kraju, trebala mi potvrda iz MZ da mi se promijenio naziv ulice (jedno 3-ći je naziv), a u MZ se svađao sa mojim roditeljima, tražio da se lično pojavim, ubjeđivao ih da mi je adresa Stupska bb, a toliki ulazi i zgrade!!!! i još mi dao obićn kućnu listu, za koju su u MUP-u rekli da ne valja!!!!

    A kada sam trebala glasati u oktobru 2016, bilo me je na spisku, bilo me je tu, na toj adresi…..

  3. I…nastavak slijedi:
    Gospodin iz MZ je tražio kopiju moje LK ovjerenu u Općini sa original pečatom ovjere od strane Općine. (btw. nisam dala)

    A, u MUP-u kada nisam službnici htjela dati kopiju mog kupoprodajnog ugovora o stanu, a ZK im nije valjao, a da ne govorimo o potvrdi suda, pa sam im obrazložila da svim institucijama ja nosim moj primjerak za kupca, pa ako ga moraju već imati, neka traže od notara, od suda po službenoj dužnosti, a ne od mene koja je već naplaćala sve njih, pa su mi nakon moje pobune dali bezbroj papira kroz šalter samo da potpišem, a kada su me svi iznervirali, nakon 6-7 puta odlazak u ispostavu MUP-a, u pošti na Ilidži, a samo promjena prezimena na muževo, ma da izludiš, ja potpisala, a sami dragi Bog zna šta, jer su bezbroj nekih primjeraka kroz šalter provukli da poptpišem, a meni samo obrazac sa 2 lista, i 1 sa nj. pečatom dali, kao dokaz šta sam predala za novu LK…. Ma ludnica.

    A, prekjuče, kada sam trebala konačno preuzeti LK, tramvaj nas izbacio prije stajališta Energoinvest-a na Stupu, kao udes na šinama, a na šinama sve do Sare, nije bilo nikakvog udesa, samo nagomilani tramvaji, pa sam pomislila: Bože dragi, što nam je vozač rekao da svi napolje, udes, kada nas je komotno mogao dovući na onaj travnjak ispred Sare…

    A jutos šlag: Nema struje, pa ne rade tramvaji, a gledam i vidim da svi semafori rade i svjetlo – javna rasvjeta oko nekih ustanova…pa mislim da su nas prevarili, htjeli su da ili platimo taxi ili komercijalu “hvatamo” kad već imamo karte za tramvaj….

    Ma dokle više, dokle….

    Bože dragi, samo nas ti možeš spasiti, pometi ih sa svih stolica…..pometi…

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *