Nema potrebe otvarati

Vidjeli smo da se od točka, preko bicikla i automobila, može doći do rakete. Usudimo li se vjerovati da i od primitivnog bića, preko markirane spodobe uvjerene da je nadgradnja primitivca iako je još uvijek žedna krvi i osvete, može doći do svjesnog bića

Mućak
Mućak
piše: Nermin Čengić

Bio jednom čovjek koji se napasao neke lude trave što mu je zavrtila mozak, a to mu je dalo najgenijalniju ideju od postanka. Tom idejom je Sizifa ostavio bez posla, a rolšuama podario ultimativnog pretka. Izbrusio čiko, a može bit’ i teta, kamen u obliku kruga, zakotrljaše ga niz nagib i skontaše da bi to moglo biti od neke koristiti za prenos i prevoz uzduž i poprijeko. Trebalo je čiki i teti još neko vrijeme da skontaju kako se taj okrugli objekt može i samopogonit’ ako mu se kako ugradi, hm, motor? Do tad je koristio svoju pa konjsku snagu, kako bi lakše prelazio distance od nemila do nedraga.

Ovo s točkom bi nam svima skupa trebalo objasniti da ništa nije preko noći nastalo. Prvobitne ideje o boljem su se i po nekoliko stotina godina pretvarale u lagodna ostvarenja. Zašto bi danas bilo drugačije u odnosu na ta, kako u vlastitoj pretencioznosti smatramo, vremena u kojima su živjeli neki divlji ljudi? Da li smo danas pitomiji? Da li nas višebojna, višeslojna, brendirana odjeća čini cvilizovanijima. Je li najmanje jedan automobil po glavi stanovnika mjerilo da smo bolji od svog predaka koji je na nogama s kopljem u ruci skoro svako jutro kretao u lov na javove i tigjove? Teško da nam je bolje. Ne sjećam se da sam negdje pročitao kako je neandertalac patio od stresa, niti da je u nekom bolje očuvanom fosilu pronađen čir na želucu. S druge strane moderni čovječuljak je sebi priredio sve ono što njegov primitivni predak nije mogao ili nije htio. Između ostalog, sebi je izgradio brojne sve-u-jednom centre gdje može pazariti baš sve, iako jedva skucka i za onu kafu koju tamo popije, dok se mreška u iluziji da se nalazi u centru svačije pažnje.

Predak nije imao tržni centar ali je imao sve ostalo. Imao je potpuno otvorene, neograđene livade kojima je mogao lutati danima i susretati se sa životinjama i biljkama, snabdjevati se bez kreditne kartice koja će mu posljedično oteti sve o čemu je sanjao da ima. Uopšte, taj jadni primitivac je toliko primitivno živio da nije imao ni bilo kakvu serijsku proizvodnju, niti je ubijao više ugljikohidrata i bjelančevina nego što može pojesti. Na sebe je nabacivao odjeću koja ga štiti, bez promišljanja da li ga dovoljno sužava u struku. Baš primitivno je živio u svijetu koji ni njegovu šaumu nije poznavao, a da se ne govori o iscrpljujućim društvenim igrama koje je, e da nije primitivan bio, mogao smjestiti u čip veličine nokta i danima ne izlaziti iz zamračene prostorije, klikajući po palici koja podsjeća na dildo.

Srećom pa je taj primitivac u borbi za zalogaj više s godinama evoluirao u današnje sugestivno biće kojem se jako konkretno tumači što god je dobro odnosno loše za njega, što po autoritativnoj preporuci i primjenjuje. Malo ga, tek ovlaš, ponekad zbuni kad shvati da kafa koja je prošle sedmice liječila sve bolesti, ove hefte baš i nije dobra za pritisak ili da uništava neki pe-ha faktor, al’ povija se sugestivac pod navalom sve dužih ostanite-s-nama-i-nakon-reklama.

Ipak, ne treba izgubiti iz vida da je čovjek prilagodljiva masa kostiju i tkiva, sa nešto organa od kojih je srce, kažu, najvažnije, a mozak najbitnije. Treba mu, lohotnom ljudskom biću dozvoliti da se postepeno razvija bez naglih promjena koje bi mu mogle oštetiti i tih nekoliko procenata korištene sivkaste materije u predijelu glave. Pogrešno je pregrijavati ga siljenjem na bilo šta. Neminovno će, za nekih hiljadu godina, ukoliko se ophrve sa samim sobom i svime što samom sebi priređuje, evoluirati u svjesno biće koje će:

– biti ujedinjeno protiv zagađivanja Zenice, gladnim isprđivanjem štetnih gasova u atmosferu koja ne trpi kašljucanje pa majstorskim bekendom vraća nazad sve te prljave ponude iz podnožja.
– shvatiti da gradove ne čine kule i dvori već zadovoljni i sigurni ljudi koji ne određuju urbanost brojem garaža u koja smještaju svoja smrdljiva pokretala, već će urbanost mjeriti brojem dešavanja koja podstiću na druženje, povezivanje, uzajamno-korisno istinsko disanje i uživanje u što većim i češćim količinama.
– praviti igrokaze o drevnoj kontroli informacija kojom interesne grupe na vrlo jednostavan način usmjeravaju mnijenje kako bi dosegle svaki mogući cilj koji su namaštale.
– svakodnevno krvoločno ubijanje drugih ljudskih bića bez stvarnih razloga smatrati nepojmljivim kao što je današnjem čovjeku nepojmljiva bezuslovna ljubav.
– gromoglasno, iako s gorčinom, smijati se svojim precima s početka 21. vijeka koji su dosegli krajnji stadij gluposti što ih je navelo da, dok još nisu shvatili ni DNK, prebrojavaju krvna zrnca i ističu porijeklo kao kamen spoticanja, umjesto da su taj kamen zaoblili i zakotrljali u osmjeh.
– smatrati potpunom besmislicom da za hiljade godina postojanja, ljudi ni do 21. vijeka nisu naučili da ne vjeruju u vođe i njihove opijatske ideologije, već da stvaraju mir u samima sebi i da se pogledom stapaju s okolinom.

Vidjeli smo da se od točka, preko bicikla i automobila, može doći do rakete. Usudimo li se vjerovati da i od primitivnog bića, preko markirane spodobe uvjerene da je nadgradnja primitivca iako je još uvijek žedna krvi i osvete, može doći do svjesnog bića? Bića koje će za toliko-i-toliko godina, na nekom izgrebanom hard-disku iz 21. vijeka, pronaći tad aktuelne vijesti i čitati ih s nevjericom da su ljudi u “zlatno doba interneta” živjeli tako jadno, besmisleno uništavajući jedni druge, iako su se voljeli nazivati svjesnim bićima. Ovo naše vrijeme će arhivirati u fasciklu – “Ljudsko stanje: Glupost” – sa naznakom – “Nema potrebe otvarati!” – jer nas je zapao upravo taj period evolucije iz kojeg se ama baš ništa normalno nema naučiti.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *