Od McDonaldsove klaonice do nove američke ambasade

Ako želite kontrolisati neki narod, državu, regiju ili grad, dovoljno je samo da imate kontrolu nad njihovom hranom

piše: Amir Telibečirović

Mr McDonald
Mr McDonald
Još niko nije suvislo odgovorio na jednostavno pitanje – Šta to ima tako posebno u tom McDonalds hamburgeru? Ni od stranih ni od domaćih sljedbenika McDonaldsovog samoupravnog globalizma. Na ovo pitanje, svi bi samo zamucali , ili poluzbunjeno govorili kako je to svjetska marka, kako ga ne bi džaba jele-(čitaj: žderale ili samo gutale) milionske mase širom svijeta, kako je jeftin-(ha, ha, ova im je dobra), kako je ukusan-(zapravo isto kao i većina drugih hamburgera i pljeskavica), kako im je garantovano provjereno i zdravo meso-(O ovome bi lupetali napamet, bez provjere) i tako unedogled. Pošto se na ovom prostoru i u ovom vremenu, svima vrlo brzo lijepe pridjevi i osobine, samo na osnovu izrečenog ili upitanog, ovdje treba malo usporiti. Dakle, da ne zapadnemo u klasični, banalni antiamerikanizam, antiglobalizam i slično, treba pojasniti neke stvari. Šta oni koji jedva čekaju otvorenje prvog McDonaldsa u Sarajevu, treba da se zapitaju.

O potencijalnim pozitivnim stranama dolaska McDonaldsa u Sarajevo:

Zaposliće se nešto ljudi u tom restoranu brze hrane u centru Sarajeva. Dobro. Nisu li to isto govorili i kad se otvarao prvi Mecator, kad je dolazio Konzum i slično, pa bh. ekonomija ostala tamo gdje jeste, a broj nezaposlenih i dalje raste?

Sada ćemo se naći na svjetskoj gastronomskoj mapi. Dobro. Zar nismo već bili tamo, sa tradicionalnim i bosanskim i balkanskim kuhinjama? Od ćevapčića, preko pljeskavica, svih vrsta pita, bosanskog lonca, sahana, dolmi, bezbroj vrsta čorbi, pačetom, kljukušama, brojnim vrstama sireva, dimljenim šaranima, običnim domaćim hamburgerima, o slatku da ne govorimo ovaj put. A sve jeftinije od McDonaldsa, i sve zdravije-(ako se umjereno konzumira naravno).

Sarajevo će dobiti nešto novo u ponudi. Dobro. Ako nam je ovo nešto novo, onda smo postali neinventivni?

Uljepšaće se ruglo koje je na tom prostoru u Titinoj ulici stajalo prethodnih godina. Dobro. Zar bi to tako vječno ostalo i bez McDonaldsa?

Recimo da bi to bilo sve od eventualnih prednosti, iako i to ostaje nedorečeno. Možda bi se moglo dodati to što je sarajevski režiser Pjer Žalica podvukao u jednom interviewu. On je naime podsjetio kako su drugi naraštaji, u prethodnim decenijama, isto imali neke svoje dileme i polemike oko popularnih i modernih pojava iz Amerike, to jest sa Zapada. Možda je slično bilo kad su u Sarajevo, odnosno nekadašnju Jugoslaviju, dolazili pepsi, coca cola, jeans farmerke, pizze, ili rock muzika i moda. I onda su išle polemike za i protiv. Omladincima je to možda djelovalo kao zabranjeno voće, pa su se još više naložili na sve to, i vidjeli su lice ali ne i naličje svake od tih pojava, koje nije moralo biti štetno, ali se znalo i to desit. Ipak, za razliku od par stavki iz prethodno pobrojanog, McDonalds ne dolazi samo zbog djece i omladine, on dolazi po novčanike, džepove, želuce i mozgove svih generacija. I ne dolazi kao predstavnik subkulture ili alternativnih razmišljanja, nego kao nešto protiv čega su se čak i zapadnjački rokeri, oni rijetki iskreni, nekad bunili. Po internetu se jedno vrijeme vrtila poruka o tome kako širom Amerike ima, otprilike osam ili devet, sada vjerovatno i više, ćevabdžinica, koje su otvarali bosanci koji tamo žive. Ne zna se tačno koliko buregdžinica i aščinica su otvarali po Americi, u vrijeme dok u BiH još nije bilo nijednog McDonaldsa. Sada Amerika uzvraća udarac. Probijena je još jedna linija odbrane oko Sarajeva, i u samom Sarajevu. Ali nije sve izgubljeno. Dalje je do mušterija, ali samo ako budu koristili vlastiti mozak, za razmišljanje naravno, ne za pohovanje u McDonaldsu.

Evo, najprije da se podsjetimo tek nekih od više negativnih strana McDonaldsa, i u Sarajevu i općenito:

1) Znatan broj klinaca će ići u sarajevski McDonalds onako iz furke, kao što idu bez prijeke potrebe u hramove materijalističkog raja-(čitaj, rajha), u te nekakve Alte, Vize, BBI i slično. Neće im biti važna cijena tamošnjih proizvoda, nego samo da budu viđeni.

2) Od McDonaldsove pretjerano brze hrane je već dosta djece umrlo i u Americi i izvan nje, kao i odraslih. Internet i filmska produkcija su posvetili više dokumentaraca o štetnosti McDonaldsa na ljudsko zdravlje. Ko želi, može ih skinuti sa interneta, a može ih vidjeti i na raznim stranim TV programima. Jedna od preporuka je američki dokumentarni film naslova Food Inc. koji gledaocima nudi dosta argumenata. McDonaldsovci truju ljude hemikalijama koje trpaju u njega, od amonijaka pa nadalje, i to su i sami radnici McDonaldsovih pogona priznali.

3) Jedan Amerikanac, TV producent, je samog sebe žrtvovao tako što se podvrgao eksperimentu. Odlučio je da mjesec dana jede samo McDonaldsovu hranu, prateći promjene u svom organizmu skoro svaki dan. Sve je to uradio pred kamerama, snimivši zapaženi dokumentarac o tome. Kao rezultat, imao je povremene mučnine pa je povraćao netom nakon “ukusnog” obroka, udebljao se, smanjila mu se seksualna potencija – što je potvrdila i njegova zaručnica, te mu se povrh svega poremetila i psihička koncentracija.

4) Neizbježna je i priča o GMO hrani. Genetski modifikovani komadi mesa i povrća, spravljeni u laboratorijama, davno stigli u McDonalds, a preko njih u vaše želuce. Ali to bi trebalo da su već opšte poznate stvari.

5) Neko je pomagao razvijanje domaće iskompleksiranosti tako što je on-line forumima, facebooku i kafanama pronio šupljikat o tome kako su jedina dva glavna grada na svijetu koji nemaju McDonalds – Pjongjang i Sarajevo. Osim što to nije tačno, nije ni bitno. Nije poznato da je neko uzvratio pitanjem – “Dobro, pa šta onda?” Dakle, pa šta ako Sarajevo nije imalo McDonalds. Živjelo se jednako bez njega, kao što će se vjerovatno isto živjeti i sa njim, samo sa nešto učestalijim stomačnim tegobama, i sa još više upadljivog kiča usred glavne ulice. Naravno, glavno pitanje je zašto bi uopšte morao svaki grad na svijetu da ima McDonalds? Zar nije prednost kad su gradovi različiti, ili možda svi trebaju da postanu dosadno identični, jednolični, uniformisani? Ili, kao što je to rekao jedan sarajevski književnik – “Ako cijeli svijet jednog dana postane Zapad, gdje će onda sunce izlazit.”

6) Svakim plaćenim McDonalds proizvodom, možda ćete pomalo finansirati ubijanje palestinske, libanske, iračke i libijske djece, te još mnogih u Africi, Južnoj Americi i Aziji. To je teško dokazati, ali jeste moguće povezati. Slično se odnosi na colu, pepsi, nokiu itd..

7) Kako to baš, prije oko mjesec dana, u vrijeme intenziviranja najave dolaska McDonaldsa, da se desi nedovoljno razjašnjen slučaj trovanja u jednoj popularnoj sarajevskoj ćevabdžinici.

Mr McDonald's horror
Ima ovoga još, ali da se ne osjetite zatrpanima, i ovo je dovoljno da malo razmislite, i da malo istražite. Ima i ona dječija pjesmica o starom McDonaldsu i njegovoj farmi na kojoj ima klaonicu za goveda, čiji tekst djeluje kao da je pravljen za mentalno retardiranu djecu, omladinu a i odrasle. Neki od nas su je kao mali učili na engleskom jeziku, sa filmova. Verzija za domaće tržište bi mogla ići kao: “Old McDonalds has a farm, ija ija joooo. Stomak boli tebe joj, ija ija jooj”.

Uglavnom, ako ste mislili da je ona siva ružna zgrada na Marindvoru, na uzurpiranom prostoru nekadašnje Maršalke, prava američka ambasada u BiH, možda ste se malko prevarili. Sve više vuče na to da će suštinska američka ambasada zapravo biti u ulici Maršala Tita u Sarajevu. Otvorenje ovih dana. Ambasador se zove Mr McDonald. Omiljena izreka mu je – “Ako želite kontrolisati neki narod, državu, regiju ili grad, dovoljno je samo da imate kontrolu nad njihovom hranom.”

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

2 Odgovori na “Od McDonaldsove klaonice do nove američke ambasade”

  1. Ja prosto ne mogu da shvatim ovoliko trošenje energije na jedan u nizu novootvernih objekata. Nije da podržavam ili ne podržavam McD. Otiću možda jednom da kupim onaj shake od vanile. Probala sam ga jednom u zivotu prije par godina pa mi se svidjelo. Pitaš li se šta jedeš kad kupiš recimo bosansku sudžuku nekog našeg proizvođača? u većini slučajeva jedeš meso staro 20godina koje se uvozi u BiH iz Argentine i drugih zemalja. Na temu GMO…strogi sam protivnik istog ali mi se nažderemo toga preko supa u prahu, soseva i svega onoga gdje ima soje, a nema gdje je nema. Uradimo test sa ćevapima mjesec dana…misliš da ćeš osjetiti polet? I da ne dužim više… prosto mi smeta ovaj mentalitet gdje se pljuje po svemu novome. Najbolje je da se učahurimo i zatvorimo sve što veze nema sa nama…pa da vidimo dokle ćemo dogurat. Garant predaleko.

  2. Vjerovatno je mnogo naivno vjerovati da je meso u ‘domaćim’ hamburgerima i ćevapima zaista domaće. Time se možda mogao pohvaliti moj rahmetli dedo i njegovi savremenici. Nemam ni ja pozitivno mišljenje o MekDonaldsu, ali nikako ne mogu a da se ne usprotivim nekim poluistinama. Genetski modifikovanu hranu (povrće) kupuje 98% ljudi na pijacama, u granapima. Čak i kad piše “domaći paradajz” ko garantuje da nije ‘prihranjivan’, ‘prskan’, ili uvještačen nekim drugim pesticidima, hormonima ili sličnim glupostima. Ne vjerujem da postoji više od 2% sretnika koji imaju svoje vrtove, i koji proizvode ZAISTA zdravu hranu (a i ona je zatrovana samim zrakom – koji i mi udišemo, kišom – koja i nas kvasi). I o konzumiranju ćevapa onda treba razmisliti, jer odakle ja znam da li je krava čitav život pasla travu po čistim pašnjacima, ili je tovljena hranom sa primjesom hormona u nekim hambarima – u nikakvim uslovima. Istina je da je tužno što su članovi predsjedništva, gradonačelnici ili ambasadori morali uopšte biti umiješani u ‘ceremoniju’ otvaranja običnog fast fuda; još su tužnija ozarena lica pokisle djece koja su čekala u stampedu, koji su svi nazvali redom, ne bi li i oni probali taj čuveni hamburgerčić. Što se tiče starog MekDonalda i njegove farme, odnosno dječije pjesmice i njezine namjene mentalno retardiranoj djeci – onda bi se za svaku pjesmicu za bebe moglo reći da su retardirane: Bila mama Kukunka; Kad si sretan ti udari dlan o dlan; Ovako se ruke miju. Dječije pjesmice, ili još bolje – pjesmice za bebe koje tek uče šta znači pamtiti, koje uče kako se oglašavaju pojedine životinje, kako se peru ruke i slične (ne uvijek) poučne stvarčice; dakle, takve stihove nazivati retardiranim onda znači nazivanje retardiranim svaku osobu na ovoj planeti (koja je, naravno, bila u dodiru sa takvim nabrajalicama). I nikakva klaonica na MekDonaldsovoj farmi se ne spominje. Jednako besmisleno bi bilo tvrditi da je krokodil krvoločno rastrgao maloga Juju. Velika je istina da je brza hrana smeće sama po sebi, ali navoditi neke poluistinite argumente protiv takve hrane jednostavno se može staviti pod isti koš.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *