Pokušavam da posložim utiske prethodnih dana… sedmica… mjeseci(?).. teško…
Ponekad mi svakodnevni život izgleda kao igre bez granica čim pređem jedan nivo odmah sam na nekom slijedećem…
Egipat… prekrasan odmor… više psihički nego fizički, jer sam po prirodi hiperaktivna i rijetko mirujem… ali sam zaista uživala u prelijepom moru. Živopisnim ribicama i koraljima koje sam već mogla promatrati sa obale, a koji su mi pravili društvo dok sam plivala… Opstanak uživo!
Klima… više stepeni nego u Sarajevu ali daleko prijatnija sa manje vlage u zraku… Ljudi.. otvoreni, srdačni.. nekad i suviše ali nikada toliko da ispadnu vulgarni ili da bilo čime pokažu da te ne poštuju. Turist je u Egiptu visokopozicionirani prioritet.
No ono što se mene najviše dojmilo, evo već drugu godinu, jeste njihova sposobnost opuštanja. U Bosni i Hercegovini su ljudi u vječno nekom grču, boje se, strahuju, imaju poze. Tamo ništa nije “ofirno”, ljudi uživaju u životu koliko mogu i potpuno su operisani od briga koje se nama čine krucijalnim. Mi život baziramo na određenim stvarima, pitanjima koja su tamo smješna.
Dakle, opet kažem… idite u Egipat ljudi, makar na kratko…
Čim sam se vratila (iz Egipta) bijah u Banja Luci na Nektar Demo Festu! Svaka čast i sve pohvale agenciji na profesionalno pripremljenom festivalu, koji se svojim standardima apsolutno može mjeriti sa nekim “velikim” festivalima.
Uzivala sam u fantastičnim koncertima meni dragih prijatelja bendova “Nouvelle Vague” i “Asian Dub Foundation”, oduševila kvalitetom i raznovrsnošću regionalnih demo bendova koji itekako obećavaju – žiri uopće nije imao jednostavan zadatak.
I treća perspektiva cjelokupnog boravka od dva dana u Banja Luci: moja draga banjalučanka – Tanja je na najbolji mogući način prezentovala posao vodiča. Vidjela sam dio Banja Luke iz njene perspektive. Najdraža mjesta, neke priče iz djetinjstva, one kutke samo nama drage i bitne čiji je značaj puno veći od onog koji ostave na prvi pogled. I zavolila sam taj grad iz njene perspektive, osjetila karakter koji on još uvijek posjeduje i pokušava zadržati unatoč navali raznoraznih primitivizama sa kojima se svi gradovi, bar na ovom našem balkanskom poluotoku, danas bore.
Hvala ti Tanja!
A sad idemo dalje u nove pobjede i nova putovanja. Moj najdraži bend Letu Štuke nastupaju 13. augusta na “Beer fest”, na beogradskom Ušću. Obavezno dođite – ulaz je besplatan!
piše: Alma T.