Mnoga stabla u Velikoj aleji od Ilidže do Vrela Bosne, koja su stara i do 120 godina, nepopravljivo su oštećena i bolesna.
Mirza Dautbašić, profesor zaštite šuma i urbanog zelenila na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, upozorava da ova stabla zbog mogućnosti iznenadnog obaranja predstavljaju i opasnost za šetače. Smatra da vlasti u Sarajevu nemaju strategiju kako da spase ovaj spomenik prirode.
“Radi se o prirodnom procesu starenja, ali je problem i nizak nivo podzemnih voda koje kesteni sa kratkim korijenom ne mogu dohvatiti, kao i blizina asfalta koji oni ne podnose. Na tako oslabljena stabla dolaze i nove vrste insekata i biljne bolesti. Sada je veliki broj stabala pred potpunim odumiranjem i predstavljaju opasnost za šetače, ali vlasti moraju imati strategiju kako da spase taj spomenik prirode”, kaže Dautbašić.
Velika aleja je šetalište dugo 3,5 kilometara i tamo se nalazi više od 700 stabala javorolisnog platana, posađenih u dva reda 1892. godine, te desetine stabala divljeg kestena posađenih 1888. godine. Ovaj zeleni tunel je jedna od turističkih atrakcija grada.
Dautbašić smatra da najugroženija stabla treba zamijeniti i obezbijediti navodnjavanje aleje.
“Najbolje bi bilo postepeno izmijeniti stabla, ali je problem to što ovih vrsta više nema u rasadnicima, ni u Sarajevu, ni u BiH. Samo kresanje je problem jer nemamo kadar koji to može kvalitetno uraditi, a pitanje je koliko je to isplativo i sigurno jer su to velika stabla sa veoma visokim krošnjama. Postoje i metode konzervacije stabala, no to je jako skupo i u cijeloj Evropi ima desetak ljudi koji to rade”, objašnjava Dautbašić.
Dodaje da je moguće raditi i na uklanjanju kestenovog moljca kao “zadnjeg u lancu štetočina”, ali “to samo odlaže umiranje stabala”. Tvrdnje o opasnostima potvrdio je i Osman Delić, direktor Javnog preduzeća “Park”, koje održava šetalište.
“Kanton Sarajevo je planirao 60.000 KM koje će biti dodijeljene Javnom preduzeću ‘Spomenik prirode Vrelo Bosne’. Oni bi u saradnji s nama i Šumarskim fakultetom napraviti program sanacije”, pojašnjava Delić.
Dautbašić nije optimista jer se boji da neće biti novca, ali i da vlasti u Sarajevu nemaju sluha za probleme aleje.
“Aleja je bolesna i treba joj pomoći, ali jedini problem ovdje je da niko ništa ne radi. Od 2002. godine niko se nije bavio tim stablima. Svi se nadaju da se nesreća neće desiti u njihovom mandatu”, ističe on.
U Ministarstvu za prostorno uređenje KS kažu da će odmah po usvajanju budžeta, preko Javne ustanove “Spomenik prirode Vrelo Bosne” ući u pregovore sa Šumarskim fakultetom o izradi projekta za cjelovitu sanaciju šetališta.
“Predviđeno je oko 70.000 KM za projekat kroz koji bi utvrdili stanje stabala, način liječenja ili zamjene onih koja su trajno uništena. Javno preduzeće ‘Park’ je i prošlih godina radilo ponešto na sanaciji, oni imaju procjenu stanja stabala, ali ipak struka treba dati konačan sud o tome”, kažu u ovom ministarstvu.
Sarajevo nikada nije bilo ružnije nego sada, ugrožene su sve zelene zone, a posljednja konferencija o očuvanju gradskog zelenila je bila prije 25 godina.
“Ugrožene su sve zelene zone: Vilsonovo šetalište, Hamdije Čemerlića, mala aleja je posječena te i dalje sade vrste drveća koje su postale najugroženije i najosjetljivije”, kaže Dautbašić.
Prema njegovim riječima, Vilsonovo šetalište ima isti problem kao Velika aleja, samo što su druge vrste stabala u pitanju. Divlji kesten je, kako napominje, najugroženije stablo u Evropi.
“Kada se moljac pojavio u Beču, tamošnje vlasti su davale po 100 KM za spasavanje jednog stabla. U Evropi nema stabla koje nije napadnuto, kao ni kod nas”, objašnjava Dautbašić.
piše: Rubina Čengić