Kategorije
Izdvojeno

Otkazazivanje pameti

Skoro četrdeset godina, “mili” porofesore, ja sam na ovoj planeti prije svega čovjek, prvom i posljednjom odrednicom Zemljanin. Ispod toga nikad, otkad imam moć nad svojim postupcima, nisam išao. Za razliku od tebe, mili moj profesore, koji si više puta progutao pljuvačku, ja nikad nisam ni pljunuo bez jakog razloga

piše: Nermin Čengić

Kazaz Enver
Kazaz Enver
Od glupog i ne očekuješ da nešto zna pa ti nije začudo kad naleti kakva neinformisana budala. Ali od nosioca ugledne diplome i edukatora novih naraštaja očekuješ da – barem – zna, da se barem informiše prije nego krene cestom bez povratka, na kojoj će, kada konačno korakne u bezdan zaborava iza sebe ostaviti samo podsmijeh. Čak ni podozrenje. Samo podsmjeh. Kazaz Enver, univerzitetski profesor ovdašnji, poznat i po mnogim drugim, čuvenju manje atraktivnim, ‘sportovima’, upravo je upao u žabokrečinu suvišnosti. Pojavio se niotkud, nošen nabiflanim rezonom, spreman za samo sebi jasne krstaške ratove uz argumentacije prohujale u vihoru nedostatka vremena da se informiše detaljnije i dublje zađe u materiju o kojoj piše. Dublje od same površine na kojoj vidi fabrikovanu neupitnost jednog i također fabrikovanu upitnost drugog. Nije razmišljao o mogućoj zamjeni uloga. Teza? Ma jok, neće Kazaz, znamo ga k'o dosljednog (ovo je ironija). Priklanjajući se laži i podmećući neodržive argumente prodao je svo preostalo čuvenje, truneći ublehe kojima pokušava objasniti kako je crno preferabilno bijelo.

“Učenim riječima” kakve viđamo samo u “komplikovanim knjigama”, ne baš pismeno (da li je presudila čašica više ili nervoza pred nastup nakon toliko vremena), Kazaz se oglasio na portalu čije je čuvenje iz predviđenog antifašizma prešlo u propagandu i širenje ljubavi prema dokazanim fašistima. Do čitaoca je to kako da karakteriše prevaziđeni medij i autsajderskog pisca, i na to svako ima puno pravo, ako uopšte neko ima potrebu da se time bavi nakon evidentne propagacije Zla. Ja nemam. Ali onim što je nekad bio Enver Kazaz, a sada je prolupali Kazaz Enver moram se baviti. Barem ovaj jedan put, u ovom navratu, zarad svih koji bi mogli pomisliti da ta individua ima smisla. A nema. Jer obeznanjenom Kazazu, i svakom narednom besmislenom “kazazu” nije jednostavno samo reći: NE! Ja nisam fašista! Ja nisam desničar! Ja ne reklamiram fašiste! Ne svrstavam ljude u torove. Ja ne uzimam na tenderima od fašista (niti od bilo koga drugog)! Ne vapim za ma kakvom podrškom! Ne plačem kad me neko napadne! Ne umirem od sujete!

Da probam ovako: Skoro četrdeset godina, “mili” porofesore, ja sam na ovoj planeti prije svega čovjek, prvom i posljednjom odrednicom Zemljanin. Ispod toga nikad, otkad imam moć nad svojim postupcima, nisam išao. Za razliku od tebe, mili moj profesore, koji si više puta progutao pljuvačku, ja nikad nisam ni pljunuo bez jakog razloga.

Dakle, odmah na početku (i ovog) Kazazovog besmislenog naricanja, teško je izbjeći njegovu uvijek primjetnu ganutljivu opčinjenost SDP-om, gdje i mene, sasvim je izvjesno, pokušava svesti i smjestiti, što je nepojmljiva besmislica. Naime, ne može Kazaz, a ni mnogi drugi, shvatiti da postoji neko ko ne traži a kamoli uzima podršku i novce stranačkom tijelu, a da istovremeno govori javno svoje mišljenje, i to na način koji zvoni i ostaje. Da nema smisla ne bih ja trošio vrijeme, ne bih zvonio i ne bih ostajao. A ima smisla i mora se, jer ovdje pokušava zavladati besmisao, što postojanje polumozgova poput Kazaza jasno predočava. Treba znati da me, istovremeno, probrani SDP-ovci napadaju, psuju i zabranjuju kako stignu, sugerišući neširenje linkova (znamo šta je link?) koji imaju i slovo afirmacije o meni. Razlozi su im jadni i ugovoreni – uzajamno nenapadanje s fašistima. Neka me po tom pitanju konfrontira neko ako smije.

Da ništa drugo nema, ovo bi bilo dovoljno da nam sve kaže o autoru sramnog pokušaja teksta, koji nema baš ništa od onoga što se očekuje da jedan tekst univerzitetskog profesora ima. Osim zajebanih riječi, a i o tome se da posebno pisati, osim ljubljenja guzice jedinom koji ga, nakon gomile izvedenih gluposti, još ima obraza objavljivati, i nakon objeda nad mojim imenom, porijeklom i iskustvom, Kazaz ne pokazuje bliskost sa smislom i logikom, a s pameću se evidentno već uveliko rastao (još da mu jave). Dok smrad svoje neutemeljene retorike širi već u samoj naznaci, dakle naslovu (“Kapital žrtve uložen u mržnju“), koji predočava kao svoju kapitalnu misao. Promašen lik, promašen tekst, promašena tema, promašena “radnja fabule”, promašeno sve, a posebno medij koji posljednjih dana, ako je ikada, ne podnosi kritiku pa redom cenzuriše i zabranjuje svakom neistomišljeniku da iskaže svoj stav, zlokobno braneći urednika od opravdanih ataka na njegovo samoljublje. Da se Kazaz zaista potrudio, da je iščitao više od preporučenog, saznao bi, siguran sam, da postoji svijet izvan njegovog sujetnog bubuljičarenja nad znanjem, koje ima skriveno duboko u sebi, a pokušava ga iscijediti nekolicinom velikih riječi i komplikovanih fraza koje napinjući se na wc-školjki iščitava više puta kako bi ih i sam uopšte shvatio. Ni čitaocima, njegovim direktnim žrtvama, nije lako. Komplikovano je, glupi smo, nismo njegov rang, ne možemo, odustajemo. Na tu kartu Kazaz i igra. Ako se ovo uopšte može zvati igrom, a ne smrdljivom pljuvačkom prevaziđenog intelekta koji danas stoji na braniku nečega što se ne može i ne smije (od)braniti.

Da, ja vrištim, ja sam već dvadeset godina prestrašen svakom naznakom fašizma. Ja serem u gaće kad god vidim i najmanju mogućnost da mi se desi novih hiljadu i po dana opsade. Istovremeno, taj svoj strah ne naplaćujem, tek ga sasvim otvoreno i javno iskazujem. Svjestan sam da to smeta mnogima. Uskraćuje mnogima igranje, spletkarenje, ne dopušta im da organizuju nove ujdurme (bes)pameti i (be)smisla. Ne sviđa se ni onima koji se jednako plaše jer sami nemaju “onu stvar” pa da kažu, priznaju, da pred drugima otkriju kako se uneređuju kad im se spomene granata, a kamoli da je ponovo čuju, osjete.

Kazaz, čini se po običaju, bježi od sebe. Zlobnici bi ustvrdili – ako je ikad pri sebi i bio. Ne zna ili ne shvata da je vrlo moguće i sasvim izvjesno da njegov ljubimac P.L. prozirno i beskrupulozno LAŽE. A Kazaz, na tim lažima, bazira cijelu svoju crtu odbrane od “jedne čaršijske budale”, koju se usuđuje prozivati zbog protivljenja fašizmu i protivljenja propagiranju fašizma. Zamisli, koliki je tek njihov strah, da se i pored strogo cenzurisane podrške i zabrane svega što nije kontrolisano s njihove pozicije, ubijeni u pojam i dalje vesele dok sriču pjesmice o svojoj neupitnosti. Ne postoji to više. Ovo je sasvim novo vrijeme od onoga u kojem su stvarani ti bjeloglavi supovi. Lijepo bi bilo kad bi Kazaz Enver svoje receptore preusmjerio u pravcu smisla. Lijepo bi bilo prevashodno njemu. Nama, koji ga odavno ignorišemo, isključivo za njegovo dobro, koji već mjesecima, a oni pametniji i godinama, ne želimo da povrijedimo njega i njegovu podbuhlu sujetu, Kazaz neće naškoditi, niti to može, kao ni njegov ljubimac-lažovčina koji širenjem samo svojih “istina” pokušava sastrugati tvrdokorne mrlje koje je za Veličanstvo Dolara nabacio na svoje zjenice. Kazaz nema pojma koliko je ono što jeste drugačije od onoga što on misli da jeste i zbog čega u strahu da ga ne razotkriju drugima pokušava prebaciti svoje fobije. Kazaz, bunovno, ne zna da je izjednačavanje sebe sa drugima barem sramotno ako ne i kažnjivo jer kad, radostan što je konačno pronašao neku misao, mene i moju vrisku se usudi obilježavati nečim smješnim poput patriotizma, gubi tada svaki mogući rezon i svaku moguću utakmicu koju bi mu se možda i dopustilo da igra. On, jadan, sam sebe smješta među one koji životare svoje idole ne prezajući da ih kuju u neupitnost čak i kada ih se ogolilo do srži.

Možda ne bi bilo loše da se nađe neko učeniji, neko ko ima više od četiri razreda osnovne škole kao ja, pa da (taj neko) Kazazu razjasni kako do napada na fašiste i njihove propagatore uvijek i na svakom mjestu mora neizostavno doći, bez obzira koliko je sjajan zvjezdani trag onog ko opetovano naplaćuje svoj angažman. Kazaz, kao i njegov ljubljeni ima toliko nenormalnu nit sujete izražene u svakom mogućem potezu da je sasvim suvišno trošiti vrijeme i objašnjavati mu kako ja – Nermin Čengić, čije ga prisustvo na ovom svijetu žestoko peče – nikad ništa nisam naplatio, čak ni ono što me po zakonu sljeduje, za razliku od svih njih koji se već decenijama okorištavaju svojim kvazi-intelektualnim naprđivanjima za dnevnicu. Za tender.

Envere, mili moj, vodi ljubav a ne rat. I daj se razračunavaj sa stvarnim uzročnicima problema, a ne sa onim ko ti pokušava ukazati na taj kameleonski fenomen. Ne moraš meni vazit o “diskursima”, nije potrebno da me držiš za niže biće. Žalosno je da ti tako urnebesno velikom, zapetljanom i značajnom smetam baš ja. Žalosno je da pravdaš ono što te je bar jednom pokušalo ubiti. Žalosno je da odobravaš pogrešne poteze. Poslije ove partije nema revanša. Već si u debelom rezultatskom minusu, već ti je čuvenje oskrnavljeno samoubilačkim potezima, pa je konačno vrijeme da se trzneš, osvjestiš, dozoveš zrnca pameti i informišeš se o tome ko je ovdje blesav, a ko lud.

Envere, evo malo persiranja (čit'o ja da i to ima), mene ne možete smjestiti na klupu nacionalizma, jer ja nikad nisam izjednačio ni dva čovjeka, a kamoli ih smjestio u jednoobrazna plemena. Ne igrajte se vatrom, ispasti ćete gluplji nego ste već ispali glupi. Ne znate s koje strane da mi priđete pa se hvatate te prizemne atake na kojoj svi padaju. Meni ne možete ništa jer ja, za razliku od vas, ne mrzim ljude, a kamoli da ih pretpostavljam vrstama, novcu i fašizmu koji vi nastavljate propagirati. Vama se to čini zanimljivim. Meni je ništavno, ogavno i čvrstog sam mišljenja da ga treba, ne zabraniti, nego sasvim iskorijeniti. Ja ću se uvijek boriti protiv fašizma. Ja to, za razliku od vas, potpuno besplatno mislim i radim, a vi nastavite da naplaćujete svaku svoju riječ. Okačite cijenu na svaku svoju misao, zgrnite bogatstvo na svojim neandertalskim pokušajima ucjene lažima. To je ono što danas prolazi. To je tako jasno i tako jadno. Ja vam, ipak, neću šutiti. Jer ja se, nepotkupljiv, za razliku od vas prodanih, nemam čega stidjeti. Za ogromnu razliku od vas, o vajni intelektualci koji se probudite samo kad su vam ugroženi sponzori, ja nemam razloga šutiti. I neću (vam) šutiti.

Koja vremena, koji običaji, da baš ja moram osnovama učiti jednog univerzitetskog profesora, i njegove trabante. Hm, ili on u ovome biva trabantom. Nemam ja tu intelektualnu moć pa da sve poredam, jebi ga. Mene hoće da nazovu čaršijom, a sebe presudnima. Koje li silne gluposti. Ipak, nadam se da će neko nekad uspjeti shvatiti ta silna “kazazivanja” o nekakvom umišljenom sarajevskom duhu koji nipodaštavaju nesigurni i da takvo nešto uošte postoji i da neko u to vjeruje osim njih tako ugroženo usamljenih. Potpuno izgubljen u vremenu i prostoru Kazaz poistovjećuje stvari koje se ne mogu i ne smiju miješati. Mili profesore, saznaj, ne boj se znanja. Čitaj, ne boj se čitanja. Ne vjeruj svakoj riječi i svakom govorniku. To garant ima negdje da je neko rek'o, da nije meni sad palo na pamet, pa da, ovako jebežljivo minoran u odnosu na tvoju prepuklu veličinu postanem i nosilac ideje, misli ili gluhobilo pokreta. Baš bi bilo besmisleno.

Kazaz Envere, činom podrške onima koji se jadni napatiše pišući o nama, glavnim likovima njihovih zasluga, samog si sebe poništio i ismijao. Njima, a sada i tebi, ne može i ne smije biti oprošteno simpatisanje sa fašistima od kojih gutate sponzorstva. I još ovo. O, Envere, ja ne psujem što mi se psuje, već što je odavno pređena granica normalnog života i rezonskog postojanja. Meni nije problem vrištati kad boli. To je prirodno (ima u udžbeniku). Ja ne vrištim kao žrtva već kao čovjek. I to radim potpuno besplatno za razliku od svih vas koji se bez već standardizovane naplate ne čujete u gustom moru sramotnog prepuštanja razbuktalim vatrama fašizma koji je već krenuo da nas nanovo (ako je ikad prestao) opožaruje. Envere, dozovi se. Ne-biti-glup. Nisam ja ničija i nikakva žrtva. Samo ti si žrtva. Svoje blesavosti i njihove manipulacije. Nema gore nego biti diplomirani glupan, a Kazaz Enver to upravo postade. Jebi ga.

2 odgovora na “Otkazazivanje pameti”

Haj što ti nasra ovdje svašta nešta, al’ što sebe nahvali u pičku materinu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *