Patriotizam je davno okačen o klin

globus svijeta
Globus svijeta

Čitam, gledam, slušam ovih nekoliko dana uzburkanu bljuzgu društ(a)va u Bosni i Hercegovini, koje dobi još jednu dimenziju za usplahirenje duh(ov)a. Dosadašnji fašizmi i ostali izmi su već počeli biti dosadni i zanemarivani pa je novonastala kontra onih dvije-tri hiljade u petak na sarajevskim ulicama taman lijepo dobrodošla da se dokazuje novi patriotizam od Une do Drine, od Save do mora. Naravno, taj patriotizam preskače polovicu Bosne i Hercegovine, te značajan dio druge polovice iste te Bosne i Hercegovine. Hoće reć’, bosanskohercegovački entitet Republika Srpska zvanično ne osjeća patriotizam spram svoje “matice” (nisu džaba navodnici) Bosne i Hercegovine, a dijelovi ove zemlje naseljene stanovništvom koje se izjašnjava Hrvatima živo zaboli neka stvar za patriotizmom spram postojbine jer ih se uvjerava (ili ih se već uvjerilo) da im je majka Hrvatska, a Bosna i Hercegovina mu tu dođe k'o tranzicioni faktor il’ šta već. Eventualno se Hercegovina zagovara, ali Bosna, iako je u bosanskoj Posavini živio ogroman broj (prodatih) Hrvata, nije ni u noktu. Bosne i Hercegovine nema. Ni u trećem dijelu, na najmanje tri dijela vječno raskomadane Bosne i Hercegovine, nisu baš čista posla. Dok se jedni busaju u prsa neupitnim patriotizmom, drugi dio je pregorio u nastojanju da pokaže i dokaže stvarne potrebe aktuelnog društva.

Potrebe za jedinstvom i normalnim životom su u tolikoj mjeri prevaziđene na ovim prostorima da se pojavljuju jedino u vicevima ili nostalgičnim pričama o “onom nekad”. I šta da se očekuje u ovakvoj postavci stvari i događaja nego totalna zbunjenost neobavještenog.

Eto, uhapsilo Ganića, jednog od onih koji su bili na vlasti u Bosni i Hercegovini, pred rat, za vrijeme rata i kratko poslije rata. Nadiglo se čitavih tri hiljade studenata, građana i pripadnika boračkih organizacija da brani nekakvu čast i “jasno izrazi nezadovoljstvo”. Kivni su pomenuti na Srbiju jer Srbija je svakako kriva svemu, jelte. Srbija je kriva i što su u ovoj državi studenti zadnja rupa na svirali, i što nema plata, i što se borcima uzimaju mrvice sa stola. Sve je to Srbija nama servirala, nametnula, uzela. Ma nemojte, molim vas.

Padne čovjeku na pamet gdje je bio i šta je radio zadnjih 18 godina i ako ima i trunke obraza priznaće otvoreno i bez odlaganja da je višestruko namagarčen. Prvo ga je granatiralo i ubijalo sve oko njega, a on je, eto, preživio. Istina, tu Srbija ima presudnu ulogu. Zatim, kad je vidio kako se vodi rat na bosanski, hercegovački ili balkanski način, ako se nije ispario ili na drugi način sklonio išao je “bogu-iza-nogu” da se nešto pentra, puca i ukopava, dok su drugi krali, i zarađivali milione na brašnu i šećeru po 100 maraka za kilu. Nakon toga, kad se došlo do kakvog-takvog, a nikakvog mira preporučeno mu je da šuti i trpi što je isti i prihvatio. Istovremeno, oni koji su se u ratu nahapali i iz rata izašli višestruko bogatiji (ako su išta i imali prije rata) uspostaviše NOVE VRIJEDNOSTI, a oko tih NOVIH VRIJEDNOSTI se danas ovdašnja plemena svakodnevno kolju na svim društvenim nivoima i ljestvicama.

Obećavane su zlatne kašike (koje niko normalan nije ni tražio),a sada imamo zlatna govna i pozlaćene fašiste koji su ta NOVA VRIJEDNOST, neupitna, glomazna i teško oboriva. Svak’ se rasporedio u svoju ogradu i sprema se na izvršenje konačnog rješenja odnosno rasparčavanja države od strane ovdašnjih oligarhija.

Smješno, ma šta smješno – urnebesno mi je zazvučalo kad je u petak na ovim protestima jedan od ovih što “jasno izražavaju nezadovoljstvo zbog hapšenja Ganića” izjavio kako bi volio da je na ulice izašlo stotinu hiljada stanovnika umjesto rečene tri hiljade. Valjda da bi pomenuto nezadovoljstvo još jasnije bilo izraženo.

Sve se svodi na to da današnji prosječan, prevaren, zašto ne reći dobro izjeban stanovnik Bosne i Hercegovine ne osjeća više ni samog sebe, a kamoli nekakvu potrebu za nečim poput demonstracije mišljenja na bilo kakav način. Meni nije jasno šta se to očekuje od sitne buranije kad ni ova krupna stoka nije načisto šta voli, a šta ne voli… Načelno, jedni vole jedne, drugi druge, treći treće, a svi skupa obožavaju onih cca pet hiljada maraka koje svaki mjesec primaju na ime ličnog dohotka za (ne)rad na funkcijama koje obavljaju. Njima to paše, pa što bi mijenjali. Administraciju su nabili, ni Amerika je nema veću, a standard nam je, optimistično, skoro pa albanski.

Sve ove debelguze “gromade” koje prođoše raznim kancelarijama državnog aparata u posljednjih osamnaest godina su imale više nego dovoljno vremena da dokažu da patriotizam ovddje nije glupost. Pa eto da im se oduzmu one četiri ratne kao olakšavajuća okolnost, opet je to 14 godina, ponavljam 14 godina (14 godina, pobogu) što je više nego dovoljno da se uredi stanje u zemljici Bosnici. Imali su i vremena, imali su i milijarde, ponavljam milijarde, koje su dobili guzovače na račun stradanja i iste proćerdali, odnosno pokrali i sad su na rubu bankrota. Ne oni nego državne institucije na svim nivoima. Sve su dakle imali, a nisu ništa napravili. Naprotiv, još dublje su svoje roblje potisnuli, osim materijalnog oduzimajući i duhovni mir različitim demonstracijama RAZLIČITOSTI i naprasnom promocijom NOVOG SUŽIVOTA i TOLERANCIJE. Baš k'o da smo juče iz bunara izašli.

Sad pozivaju na patriotizam. Sad traže da se opet branimo od nečega. A ko mi? Prvi, drugi ili treći konstitutivni, ili smo za ovu priliku svi u istoj vreći? Zatim nas poistovjećuju i pozivaju da stanemo u odbranu nekog ko također ima aferima po pitanju pomenutih milijardi i koječega drugog (op. aut. Slobodan Kovačević kojem je oteo kuću još uvijek ga gleda s nebesa). Sad hoće da krenemo ispočetka kao da se ništa nije desilo u posljednjih, eto 14 godina. Ponovo u boj za narod svoj? E, malo sutra.

Razbili su i posljednju trunku volje, želje, ljubavi prema državi (zemlja je nešto drugo, na to smo osuđeni srcem), što svojim djelovanjem to i aktivnostima na uspostavi totalne korupcije, izrugivanja i vrijeđanja smisla i pameti svojih podanika. Posvađali su sve što se posvađati da. Uvukli crv sumnje i u najoptimističnijeg. Izgradili sebi kule i gradove i sad prduckajući sa pendžera gledaju hoće li se ko odazvati njihovom pokliču.

Patriotizam je davno okačen o klin. Kod mene lično, ako ikog zanima, ultimativno onog trenutka kad sam vidio kako su zvanični konstitutivni zaštitnici nogirali Iliju Jurišića u Beograd na odsluženje 12 godina teške robije.

“I really don't give a fuck anymore”, da se tako izrazim, da me svi razumijete jer ćete me prije razumjeti na engleskom nego na bilo kojem od tri konsitutivna jezika ove skoro pa države na kojima vam vaši dragi, mili, nadripatriotski guzovani poručuju da vas vole.

piše: Nermin Čengić

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Objavljeno u Nekategorisano

Jedan odgovor na “Patriotizam je davno okačen o klin”

  1. Svaka cast na tekstu Nermine! :)

    Nisi mogao bolje opisati trenutno stanje BH drustva!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *