Porođajne muke

Porodilište Zehra Mujdović, SarajevoSarajevsko porodilište i katastrofalni uslovi u kojima na ovaj svijet dolaze novi stanovnici glavnog grada BiH svako malo su udarna tema medija.

Bilo se počelo zaboravljati na epizodu od prije dvije-tri godine kad je desetak novorođenčadi umrlo pod misterioznim okolnostima. Tužilaštvo je obustavilo istragu protiv šefice klinike zbog nedostatka dokaza o njenoj odgovornosti za nemar, niko više ne spominje fotografije koje dokazuju kako se medicinske sestre feniraju uz inkubatore sa bebama i… Imamo novi slučaj. Nakon višednevnog negiranja epidemiolozi su pred kraj ove sedmice javnosti priznali da je na Ginekološko-akušerskoj klinici (GAK) odmah po rođenju gnojnu infekciju kože dobilo više od 20 beba. Priznali su i ono što pacijenti sarajevskog Kliničkog centra godinama tvrde – da u ovoj ustanovi ima zaposlenika zaraženih opasnom bakterijom MRSA. Stručnjaci veoma bojažljivo, valjda da se ne bi zamjerili direktoru Kliničkog centra Farisu Gavrankapetanoviću, sad objašnjavaju da je upravo ova bakterija mogući izvor zaraze kod dvadesetak novorođenih beba.

Radi ublažavanja svojih alarmantnih nalaza objasnili su i da je MRSA uobičajeni “stanovnik” svih bolničkih ustanova na svijetu i problem je samo kada dospije u krv čovjeka. Možda je ovo i tačno, možda po ovoj bakteriji i nismo van svjetskih tokova, ali šta je, na primjer, sa žoharima? I ovi kukci, prenosnici brojnih zaraza, godinama “stanuju” u ruševnim objektima u kojima su smještene klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), a problem se ne rješava. Još čudnije, rijetki ga više i spominju. I pacijenti i zaposleni žohare su već prihvatili kao neminovnost jer nemaju izbora. Bolesni negdje moraju potražiti pomoć, a ljekari i medicinski tehničari nisu zaduženi za deratizaciju bolničkih soba, hirurških sala ili za potpuno renoviranje starih zgrada u krugu Kliničkog centra na Koševu. Faris Gavrankapetanović je duže od deceniju na čelu ovog centra i nemoguće je da ne zna u kakvim uslovima rade njegovi podređeni, u kakvim uslovima majke rađaju svoju djecu i kakvi sve uljezi gmižu po bolničkim hodnicima i operacionim salama. Zna to i Gavrankapetanović, baš kao i oni koji mu uporno obnavljaju direktorski mandat bez obzira što su na loše poslovanje KCUS-a i rasipanje novca upozoravali revizori. Direktor je tu da kaže da je zdravstvo skupo, a liječenje još skuplje i da novinarima u ponoć daje izjave kad se desi neka tragedija ne bi li ga tako puk zapamtio kao dobročinitelja. Zdravstvo jeste skupo i ono je biznis kao i svaki drugi, a Gavrankapetanović menadžer. Razlika je u tome što od njegove sposobnosti ne zavisi samo punjenje kase firme kojom rukovodi, nego i životi ljudi.

Svi mjerodavni, bez izuzetka, kažu da nisu krivi za najnoviji “slučaj” u sarajevskom porodilištu. Ranije su upozoravali da je jedini lijek iseljenje iz ruine na Koševu i premještaj u zgradu na Jezeru. Ovaj u ratu uništeni objekat obnavljaju li obnavljaju, sve donatore više niko ne bi mogao nabrojati, a preseljenje GAK-a na Jezero odgađaju li odgađaju. Prvobitno se rok za ulazak u novoobnovljene prostorije podudarao sa prošlim, lokalnim izborima 2008. godine. Sada iz Vlade Kantona Sarajevo, koja je jedan od suosnivača Kliničkog centra na Koševu, kažu da će građevina na Jezeru biti potpuno funkcionalna za koji mjesec, a svakako prije zime. Nisu rekli da nas od najhladnijeg godišnjeg odmora dijeli oktobar i opšti izbori koji se održavaju trećeg dana ovog mjeseca. Sve se, kao slučajno, poklopilo. Ne može ranije jer se zakoni moraju poštovati, a posebno kad se obnavlja zgrada novog/starog porodilišta. Moralo se pridržavati obaveza zakonitog izbora izvođača radova, dobavljača savremene medicinske opreme i sačekati najpogodniji trenutak za presijecanje vrpce.

Do tog svečanog predizbornog trenutka na Koševu će sve teći po uhodanoj rutini. Buduće majke će sa strahom ići na porod, sa istom zebnjom će dolaziti i pacijenti ostalih klinika. I dalje će jedna medicinska sestra tokom noći sama brinuti o tridesetak bolesnika i biti sretna ako ima ugovor o stalnom radnom odnosu, a nije u panici kao većina njenih koleginica zaposlenih na određeno vrijeme koje strepe da im ugovor neće biti produžen. Menadžer je tu kao podsjetnik da novca nema dovoljno i da su zakoni takvi kakvi jesu. Isti menadžer žmiri na činjenicu da majke čija su djeca smještena u bolnicu nemaju krevete. “Spavaju” na stolicama uz dječje krevetiće i to bdijenje im Klinički centar naplati 150 KM po danu. To za slučaj da su majke zdravstveno osigurane. Računica je jednostavna, za desetodnevno liječenje, takođe osiguranog djeteta, bolnica na Koševu dobije 1.500 KM samo od korištenja njihove jedne stolice. Ali, eto, para nema i nema: ni za temeljito čišćenje i saniranje sadašnje zgrade GAK-a, ni za hitni premještaj u novi objekat na Jezeru.

U pravo vrijeme oglasio se još jedan od osnivača KCUS-a, Ministarstvo zdravlja Federacije BiH. Pred javnost, uspaničenu zbog pojave bakterije u bolnici, ministar Safet Omerović izašao je da promoviše tri novousvojena zakona iz njegove nadležnosti koji konačno “pacijenta stavljaju u prvi plan”. Ministar nije mogao izabrati za sebe pogrešniji momenat za deklamovanje najvažnijih članova i paragrafa novih zakonskih rješenja jer nekakve zakone već imamo, tako bar tvrde u bolnicama kada traže uputnice i ovjerene zdravstvene knjižice. Problem je očito u onima što te zakone ne provode i onima što nepoštivanje zakona nagrađuju obnavljanjem i produžavanjem mandata šefovima domova zdravlja, klinika i kliničkih centara. Sve dok ovakva vrsta biznisa caruje, zdravstvo nam se neće riješiti porođajnih muka.

piše: Nihada Hasić

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *