Prilog iz budućnosti: Tu je nekad bio grad

Kopajmo do pobjede
Kopajmo do pobjede
Gradom su od ranog jutra odjekivali pucnji. Pomislih, slavi se, nema šta. Ko nije imao da puca u koga, pucao je u zrak, nadajući se da će ga vjerovatno i pogoditi. Pomislih, noć je bila burna. No, sjetih se opet da je utorak i da je jučer bio ponedeljak. Nije mi to neko mjerilo kad je svega šest posto ljudi uposleno dok svi ostali niti rade, niti se nadaju poslu. Navikli su već da ne rade, da žive od humanitarne gebire koja je uvedena ima jedno 85 godina.

Sjetih se onda čemu pucnji. Pa danas je 127 godina od Zimske Olimpijade u Sarajevu. Kao da je jučer bila, kažu ovi metuzalemi iz ZOI ‘84. Delegacije su obilazile Olimpijske spomenike koje su davne 2013. godine napravili od bivših objekata. Skakaonice su danas stilizovani objekti za pravljenje pite ispod sača. Bob-staza služi čobanima za kupanje ovaca i vrlo dobro je prilagođena toj namjeni. Slavni arhitekt koji je projektovao BBI i kosi toranj, potrudio se da ovce imaju puni komfor.

Kako se i klima promijenila, sad već davne 2018. godine, Bjelašnica, Igman i Jahorina su privatizirane i sad služe da se par porodica može gore okupljati i zvati svoju raju na frišak zrak jer Sarajevo je zagađeno i evo već pet godina magla se nikako ne podiže već kao “skjama” iznad grada vječito boravi tu. Malo poslije toga, već 2022. godine, sve su pokupovale dvije poznate sarajevske familije, koje su još od davne 1995. godine starosjedioci. Svoj imetak su zaradili na namještanju tendera i preprodaji robe sumnjivog kvaliteta, što je tada bilo ilegalo, a već odavno nije nikakav prekršaj.

Olimpijski duh je u međuvremenu pokopan. Sad gradom vlada temeljno raspoređeni duh divljaštva, bahate gradnje, profiterstva, nekulture i bezobrazluka. Grob mu se, duhu, ne zna. Nismo ga obilježavali kako bi izbjegli mogućnost da se nađe neka budala koja bi se igrala duhovima. Kome treba da mu duh Olimpizma onako povampiren hoda čistim zamagljenim ulicama i podsjeća na neka davna vremena koja smo se potrudili svakako zaboraviti.

Zlatno doba Grada Sarajeva je bilo od 1997. do 2098. godine, kada je grad, prema mišljenju velike manjine u potpunosti degenerisan, propadao i upropašten, dok je prema mišljenju male većine tada sve krenulo na bolje, uz prešutnu suglasnost miševa koji ga naseljavali.

Dogodine je referendum za promijenu imena grada jer stanovnici, njih oko 2,000,000, od čega 1,800,000 nezaposlenih, bune se jer ih ništa više ni ne podsjeća na istoriju grada.

“Kad se sve izmijenjalo, vrijeme je da se gradu promijeni i ime jer mi nemamo više ništa sa tim nečim što se Sarajevom zove.”, rekoše u zahtjevu za referendum, na kojem će biti i data dva prijedloga novog naziva – Dembelgrad i Grad Svjetlosti.

Toliko za sada, žurim, stigli su ovi gebir paketi za nezapooslene, pa odoh po svoj dio. Živili.

piše: Darjan Bilić

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *