Pusti da se rahat patim

Danas zapušteni Guber su uređen još u vrijeme Austro-UgarskePod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije – WHO, 7. aprila svake godine se obilježava Svjetski dan zdravlja.

piše: Nermin Čengić

Dakle, još jedan od “onih” datuma kad se sjetimo da postoji nešto na što bismo trebali obratiti pažnju. Briga o zdravlju bi doduše trebala biti svakodnevna al’ ljudima lakše odrediti poseban dan posvećenosti. Kokad se nema vremena ni za sebe a kamoli za tamo neko zdravlje, je li.

Primarni cilj obilježavanja ovog i sličnih datuma je izgradnja zakržljale svijesti ljudskog bića koje je u potrazi za zlatnim rudnikom zaboravilo na sebe i svoj opstanak. Danas je dakle tematika usmjerena na zdravlje, a kako je, odnosno kako bi, briga za zdravlje trebala biti prioritet svih prioriteta ljudskom rodu, današnji dan mu dođe kao jedan od najbitnijih dana u godini kad bi svi redom trebali da se sjetimo, gluho bilo primjenimo, kako nema novca kojim zdravlje kupiti možemo ako je ono odlučilo da nas napusti. Pa ako se sjetimo.

“Boli me glava” dokazano je jedna od najčešće izgovorenih rečenica na svijetu. Otkud glavobolje nije teško zaključiti ako uzmemo u obzir barem stresove kojima ne oskudjevamo. Bilo da se radi o ludacima koji nam svakodnevno zagađuju živote izljevima vlastitog ludila ili smo sami sebi najveći dušmani pa svojim postupcima činimo sasvim dovoljno da se razbolimo i dokrajčimo.

I može se sad raspredati na sve strane o farmaceutskim kompanijama, raznovrsnim gripama, paranojama i svjetskim zavjerama ali ništa se tu ne da pretjerano novo reći od onoga što se već hiljadu puta napisalo pa se za ovu priliku osvrćem na nešto što nam je blisko, tu, postoji a neiskorišteno.

Kako sam iz Bosne i Hercegovine, a ne bi mi mrsko i malo obići teritorije koja se vodi pod tim imenom, sasvim argumentovano mogu tvrditi kako priča o ovdašnjem “raju na zemlji” nije baš bez pameti. Naravno prirodnom, ne i društvenom “raju”. Bez pameti je NEkorištenje sve što nam je dato, što nam je ponuđeno na korištenje. Ipak se i dalje opredjeljujemo za hidroelektrane koje će neizostavno uništiti više nego će donijeti. Opredjeljujemo se na zaradu manjine i opet nauštrb većine koja može imati koristi ako ništa a ono od čistog zraka koji je, još uvijek, besplatan. Ako ga ima. I umjesto da se iskoristi već gotovo i svakako besplatno, odlučuje se na brze zarade i gradnju nakarada koje će u krajnjoj liniji neiscrpne izvore zdravlja i života pretvoriti u blato, ugledno u neugledno, a domicil u roblje koje teko još neko vrijeme ima priliku za svoju “zelenu granu”.

Jeste li čuli za, recimo, Guber?

Crni guberJedan od primjera idiotluka ovdašnje “elite” kojom ne oskudjevamo koliko ni vodom, šumama, vjetrom…, svakako je banja Guber. Ljekovita vodeno-vazdušna banja se nalazi na području opštine Srebrenica, u novijoj istoriji poznatoj po nečemu sasvim suprotnom od života i zdravlja.

Guber postoji otkad su se kontinenti rasporedili. Izvorišta ljekovite vode su poredana na lijepoj razdaljini za šetnju, a još u vrijeme Austro-Ugarske i uređena, popločana, pripremljena za konzumaciju i sve što bi danas trebalo je malo ih “utegnuti” i ponovo “upregnuti”. Sada se ta ljekovita voda, koja liječi brojne boleštine razljeva po okolnim stazama i bogazama i zahvaljujući nezainteresovanosti nepovratno odlazi umjesto da se koristi za zdravlje.

Voda je bogata cinkom, aluminijem… brojnim mineralima koje čovjeku popravljaju zdravstveno stanje maltene preko noći. Postoje primjeri da su ljudi bolesnih očiju, kože, sinusa, nakon korištenja vode sa guberskih izvora zauvijek izlječili svoje boljke. Nauka jasno dokazuje da, uz doktorski nadzor, ova voda zaista liječi. A usput se tu spajaju i nekakvi vjetrovi koji kvalitet ionako čistog zraka podižu na viši nivo.

Lječilište Guber je prije ovih posljednjih klanja bilo i svjetski poznato pa i priznato, dok je danas prepušteno samo sebi. Vlastela ima važnija posla od prosperiteta i pomoći svom roblju pa obnova resursa koji dakle dokazano donose dobro nikom nije niti u planu, a kamoli obaveza kojom će, recimo, zatražiti pobjedu na izborima.

šuma oko GuberaStanovnici ove zemlje koji ne gaje političke aspiracije su prepušteni sami sebi, upućeni na molitve i iščekivanje nadnaravnih čuda, umjesto da primjene ono što imaju, što je dato, što je postojalo i korišteno i davno prije nas. Nisu li i Rimljani nekad tu gradili naselja? Sigurno to nisu radili iz puke dosade. Zaboravljeno kao i mnoge dobre stvari koje smo imali i koristili, na kraju će najvjerovatnije i propasti, biti zatrpano i dobro utabano da se ko ne sjeti.

Zdravstveni turizam nikad nije bio aktuelniji, pa i potrebniji, svijetu. Eto, mogao bi se od Gubera napraviti brend, baš kao što to možemo, sasvim razložno, uraditi sa stotinu i jednom stvari u ovoj zemlji, ali nećemo. Hoćemo hidrocentrale? Iscrpljenje, a ne ozdravljenje. Prkosimo samima sebi i neka nam. Svidjela nam se i živimo po onoj – “Pusti me da se rahat patim”.

Prva Svjetska zdravstvena skupština koju je organizovala Svjetska zdravstvena organizacija održana je 1948. godine. Odlukom skupštine 7. april određen je za Svjetski dan zdravlja i počinje se obilježavati od 1950. godine.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Objavljeno u Nekategorisano

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *