Rikard lavljeg objektiva

Rikard Larma
Rikard Larma
Proveo je sve godine rata u paklenom sarajevskom grotlu. Oko glave mu je radilo na tisuće granata i snajperskih metaka i da nije bilo onog šrapnela s početka najduže opsade u dvadesetom stoljeću izašao bi kao neokrznuti heroj ratnih fotosa koji su obišli cijeli planet. A to kako je zaradio geler moglo se samo njemu desiti.

Prvih dana travnja, prije 19 godina glumio je ono naše čuveno ONO i DSZ ili opće narodnu obranu i društvenu samozaštitu. Hrabro je čuvao ulaz u zgradu u kojoj je živio kada su grunule granate. Jedna, druga, treća. Govorilo se tada – poslije treće slijedi zastoj. Znatiželja ga je izvela na jednu od ulica Koševskog brda da “procjeni” štetu od neprijateljskog djelovanja. I dok je uzbuđeno trčkarao od jednog do drugog automobila u plamenu, ponovo je puklo. Čuo je zujanje i osjetio udarac u lijevu nogu. Nije bilo krvi, bola, samo neka neobjašnjiva toplota što se ubrzano širila. Došepao je do ulaza i počeo gubiti svijest.

Kada je ponovo otvorio oči ugledao je zabrinuta lica što su ga okružila. Tijelo mu je bilo kao opruga, nekontrolirano skakutalo. Smirilo se tek nakon dva, tri sata. Ali, kako u tom užarenom danu travnja 1992. godine stići do bolnice? Vozila su ili bila uništena ili se nitko nije usuđivao da sjedne za upravljač i igra pokretnu metu zvijerima sa brda…

Ratno Sarajevo (Photo by Rikard Larma)
Ratno Sarajevo (Photo by Rikard Larma)
Prvi susret sa liječnicama i potocima krvi nedužnih žrtava u njemu su probudili inat, prkos. Rikard Larma, do tada poznati bosanskohercegovački fotoreporter odlučio se boriti objektivom. Jedino tako će uspjeti, kao i hrabri radio-repoter Siniša Glavašević u Vukovaru, svijetu donijeti pravu sliku ljudske patnje u Sarajevu. Nekoliko je mjeseci na štakama jurio po gradu koji je hrabro umirao. Gdje je bilo najgore tu su bili Rikard i njegov objektiv. Ta luda hrabrost je, dakako, bila zamjećena. Ubrzo ga angažira jedna od najvećih svjetskih novinskih agencija – The Associated Press. Pametni Ameri, boljeg nisu mogli naći. Em je znao grad, em ljude, em jezike i uz to, bio je ludo hrabar. Kao poručen za fotorepotera-kamikazu koji će opasnost, uzbuđenje vidjeti jedino kroz okular fotokamere.

Photo by Rikard Larma je počelo osvajati novinske stranice. Ubrzo su neki organizarali tiskanje prvih ratnih monografija iz sarajevskog pakla. U nizu fotosa zaustavljenog trenutka ljudske patnje dominirale su one zabiljezene njegovim objektivom. Na promocijama koje su pompezno uslijedile nakon rata Rikard Larma je teško riječima uspijevao objasniti što je osjećao u tim trenucima. Na brisanim prostorima smrti bili su samo nepromašeni jadnici i Rikard kojeg je čudesna sudbina čuvala sve do Dejtonskog potpisa. Ali ako ga nisu granate i snajperi htjeli, jednoj opasnosti nije mogao izbjeći. Sunčanog srpanjskog dana treće godine rata u Sarajevo je stigla naočita hrabra dama čija leđa nisu popuštala pod teretom dugačkih teleobjektiva. Koleginica Žaklina je upućena iz Centralnog uredništva agencije AP da pomogne već umornom manageru na prostoru Balkana.

Vijećnica, Sarajevo 1992 (Photo by Rikard Larma)
Vijećnica, Sarajevo 1992 (Photo by Rikard Larma)
Profesionalni uspon Rikrada Larme na svjetskoj razini kao da je rastao sa svakim pritiskom okidača kamere. Suradnja sa Žaklinom u bijesu rata donijela je i bijes ljubavi. U mračnim danima kojima se nije nazirao kraj, fotografu-samoubojici je zaiskrio blic ili fleš sreće. U ratu u kojem su mnogi umirali, rađala se ljubav već zrelih ljudi, sudionika najvećih patnji.

Nakon Sarajeva profesionalna prekomanda vodila je zaljubljeni par na nova nemirna područja. Nekoliko godina su se zaustavili na Bliskom istoku, u lijepom Jerusalimu. Rikard Larma prvi put popušta i strast posmatranja kroz objektive prepušta supruzi otkrivajući kako je uloga oca dvije slatke kćerkice još uzbudljivija. Šetajući sa djevojčicama, sa radošću i bolom u srcu otkrivao je koliko Jerusalim podsjeća na njegovo Sarajevo. Bili su tu i crkve i džamije i sinagoge i, na zalost, ljudska nesloga. I ovdje kao u gradu pod Trebevićem nisi znao kada će puknuti, tko će biti slijedeći.

Slijedili su novi gradovi, zemlje i za sada smiraj u američkoj Filadefiji. Za sve protekle godine svijetom su putovale izložbe inspirirane fotosima Rikarda Larme. Prije godinu-dvije jedna je bila i u Zagrebu. Stanovnici glavnog grada Hrvatske i pored ružnih sjećanja na blisku prošlost nisu mogli ostati ravnodušni na foto-reporterovu hrabrost i umjetnost minulog rata u susjedstvu.

Photo by Rikard Larma
Photo by Rikard Larma
Rikard Larma, danas je urednik fotografije u jednom od najvećih američkih listova Metro-Philadelphia. U lijepom megapolisu opet su u prvom planu fokusa njegove kamere obični ljudi. Pokušavajući pobjeći od jakih ratnih sjećanja Larma se okrenuo novoj tehnici, slikanjem svjetlosti. Odlučio se za to kada je zaključio da pored, na tisuće snimljenih fotosa, nema nijednog koji bi se mogao uokviriti i objesiti na zid dnevne sobe. Specijalnom tehnikom prenosi svoje foto uratke na impregnirana platna. Već je imao nekoliko američkih ekspozicija koje su pobrale oduševljene kritike publike i kolega. Čini se da put jednog ratnog foto-reportera sa brdovitog Balkana polagano ide u svoj smiraj, ka lijepim slikama na zidu.

Konačni raskid Rikarda Larme sa ratom na našim prostorima će biti ,zapravo, šestog travnja. Tog dana liječnici su konačno zakazali dugo odlaganu operaciju vađenja 19 godina starog sarajevskog gelera sa početka naše priče. Držimo fige da sve prođe dobro i da komad olova ostane samo sjećanje na dane kada je čovjek zvučnog imena, koji nije zaslužio svoje prezime Larma (Buka) jer je tih do krajnosti, pokazao koliko je hrabrosti i odvažnosti potrebno za istinsku fotografiju koja pokreće svijet na dobra djela.

piše: Pavle Pavlović

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *