Sarajevo osvaja srca toplinom ljudi, dobrim jelima i pričama

Već prvi koraci po Baščaršiji posjetitelja će vratiti u davnu prošlost, od slasnih ćevapa i vrhunskih kolača nepca će se rastopiti, a tu su i zanimljive priče o gradu

piše: Marina Babić

Miljacka, Sarajevo
Miljacka, Sarajevo
Sarajevo ima posebnu vibru. U njemu se svi osjećaju dobro, bilo da je ciča cima ili velika vrućina. No i Sarajevo ima svojih zamki. Taksisti će vam tako po dolasku na željeznički i autobusni kolodvor pokušati nabiti što veću cijenu vožnje, no imajte na umu da je pet maraka uobičajena cijena taksija u gradu za normalnu vožnju. Na kolodvorima možete očekivati i ponudu od 10 do 15 eura, no na nju ne treba pristajati.

Također, uđete li u javni prijevoz, obavezno kupujte karte za sve tramvaje jer je kontrola česta, a karta se odnosi isključivo na tramvaj u koji ste ušli. Prije nego krenete na put, a rezervirali ste privatni smještaj, još jednom ga dobro provjerite. Provjerite adrese i matične brojeve te prosurfajte forumima. Izguglajte i svoje privatne najmodavce jer možete “naletjeti” na prevarante koji će vas umjesto rezerviranog smještaja u centru smjestiti na rub grada, ili poveću ekipu razmjestiti na nekoliko mjesta. Takvi slučajevi nisu praksa, ali ih ima i s obzirom da se dio cijene smještaja plaća unaprijed, dobro je provjeriti sve detalje.

Sarajevski ćevapi, Sarajevo
Sarajevski ćevapi, Sarajevo
Nakon što riješite “tehničke” poteškoće, pred vama je čisti užitak. Malo je mjesta u svijetu gdje se tako s guštom jede i gdje će vas svi ljubazno ugostiti. Sarajevski humor, gostoprimstvo, pričljivost i ljubaznost mještana osvajaju toplinom. Pravi Sarajlije nerijetko će reći da ih više nema i da ih je ostala samo šačica. Objasnit će vam i kako je to prije izgledalo i da su Sarajlije kulturan narod, a svatko tko vas prevari ili to pokuša sigurno nije iz Sarajeva. Čak i oni povučeni ili šutljiviji u ovom gradu lako sklapaju prijateljstva i postaju pričljivi, jer to je normalno da se u Bosni puno priča. O svemu i svačemu… I naravno, da se u tome uživa…

Što jesti? Ćevape naravno

Ćevapi Kod Želje ili Hodžića su obvezatni za probati i da, posebni su. Tek nakon što pojedete prave sarajevske ćevape shvatit ćete što su vam drugi pričali i da se original teško ponavlja. Poseban je osjećaj i ispijanje turske kave u malo drugačijim caffe barovima, kao što je “Miris” na Baščaršiji. Stolica nema, samo vreće za sjedenje, niski stolići, a kava dolazi u džezvicama i fildžanima. Naravno i s rahat-lokumom. U njemu je moguće naručiti i nargilu s okusima.

Buregdžinice su još jedno obavezno mjesto za posjetiti u Sarajevu, ali imajte na umu da je burek u Bosni samo burek s mesom, a onaj sa sirom – sirnica.

Baščaršija

Baščaršija noću, Sarajevo
Baščaršija noću, Sarajevo
Baščaršija će vas potpuno vratiti u prošlost. U doslovnom prijevodu znači glavna čaršija. Niz dućana povezanih spletom uličica sagradili su Osmanlije polovicom XV. stoljeća po uzoru na arapsku gradnju, a tada je, kao i sada, izgrađena kao svojevrsni sajam. Danas je upola manja nego u početku zbog požara. Baščaršija obiluje suvenirima. U njoj ćete pronaći majice s Vučkom iz ‘84., bosanske komplete džezvi i fildžana za kavu, ručni rad od bakra, vezene stolnjake, ali i majice 100% Bosanac.

Ove vrludave ulice odvest će vas i u pokoji kafić, slastičarnice ali i restorane s baščama. Zalutate li tamo, svakako probajte tradicionalno, npr. begovu čorbu ili sogan dolme (punjeni luk). Ljubitelji slatkoga teško će odoljeti bosanskim slastičarnicama, ali ako ste već tamo – vrijedi probati. Vrlo blizu stare česme na Baščaršiji je i slastičarnica Saraj, koja datira još od 1922. godine. Bosanske baklave, tufahije i kremaste torte prizor su kojemu i najjači ne mogu odoljeti.

Sarači, Sarajevo
Sarači, Sarajevo
Baščaršija je poznata i po svojoj znamenitosti – Begovoj džamiji, punim imenom Gazi Husrev-begovoj džamiji. Sagradili su je 1530. za vrijeme Gazi Husref-bega, koji je tada vladao bosanskim Sandžakom. Projektirao ju je jedan od najslavnijih istanbulskih arhitekata Ajem Esir Ali, a gradili su je dubrovački majstori. Prva je džamija u svijetu koja je dobila električnu rasvjetu, 1898.

U neposrednoj blizini Begove džamije je Sahat kula, nacionalni spomenik BiH. Izgrađena je u 17. stoljeću, a posebna je po tome što sat na njoj navodno jedini u svijetu pokazuje lunarno vrijeme. Na njemu svaki dan otkucava ponoć točno u vrijeme zalaska sunca. Na Sahat kuli je najprije stajao turski, stari sat. No nakon što je dotrajao zamijenili su ga satom marke Gillet & Johnston, koji je izrađen u Londonu 1873. Svaki tjedan sat se namješta prema lunarnom kretanju.

Ovaj sat ima posebno značenje i za vrijeme ramazana, islamskog svetog mjeseca posta. Nakon što na kuli otkuca 24 sata, znak je da je vrijeme iftaru, tj. ramazanskoj večeri. To je prvi objed neposredno nakon zalaska sunca kada oni koji poste mogu jesti.

Vrelo Bosne

Vrelo Bosne, Sarajevo
Vrelo Bosne, Sarajevo
Riječ je o izvoru rijeke Bosne, a nalazi se na periferiji Sarajeva, pored Ilidže. Posebno je lijepo u proljeće i jesen, zbog blage klime i prirodne ljepote. Nekoliko je malih otočića na vrelu Bosne, međusobno povezanih mostovima, a još posebnijom ugođaju pridonose fijakeri te labudovi.

Planine u okolici, skijanje i zimski sportovi

U neposrednoj blizini Sarajeva nalaze se četiri planine. Trebević je u samom Sarajevu, a najviši vrh iznosi 1629 metara. Od centra Sarajeva do vrha Trebevića može se popeti za sat i pol vremena. Na Trebeviću su bile staze za bob i sanjkanje, korištene za vrijeme Olimpijskih igara 1984., no tijekom rata su staze uništene, a rekreativni centri minirani.

Jahorina, Igman i Bjelašnica također su vrlo blizu. Sve tri imaju skijaške staze i s godinama su sve opremljenije za zimske sportove.

Vječna vatra

Vječna vatra, Sarajevo
Vječna vatra, Sarajevo
Više od 50. godina gori u znak sjećanja na osloboditelje grada od fašizma. Nalazi se u Ulici maršala Tita, a izgradili su je 1945. Vječna vatra je bila ugašena jedino za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. jer u gradu nije bilo goriva. Vrlo popularno mjesto za fotografiranje.

Sarajevski ratni tunel

Danas turistička atrakcija, za vrijeme rata velika tajna. Izgradili su ga 1993. tijekom opsade grada ispod sarajevskog aerodroma. U službenim razgovorima između ARBiH i UN-a imao je naziv “Tunel kojeg nema”. Povezivao je dva teritorija koja je držala Armija Republike BiH, Dobrinju i Butmir, pa je tunel po tome i dobio ime – “Tunel D-B”. Njime su dostavljali u grad hranu, vodu, oružje… Dugačak je 780 metara, a visok je 1,5 m. Na njemu je radilo 200 radnika puna četiri mjeseca. Za njega je vojska Republike Srpske saznala 1994. i pokušala ga uništiti, no to im nije pošlo za rukom. Od gotovo 800 metara danas je prohodno oko 25 metara zbog konstantnog podrhtavanja tla uslijed slijetanja aviona te zbog snijega i kiše. Unatoč tome, posjetitelja je sve više i svi žele vidjeti taj tunel spasa.

Židovsko ili jevrejsko groblje

Nakon praškog, Staro židovsko groblje u Sarajevu drugi je najstariji takav sakralni kompleks u Europi. Smatraju da je osnovano 1630.

Inat kuća – simbol bosanskog ponosa

Priča o ovoj kući je toliko snažna da je postala jedna od najvećih sarajevskih legendi. Tijekom austro-ugarske monarhije, vlast je odlučila izgraditi vijećnicu, vrlo impozantnu i lijepu kako bi pokazala moć lokalnom stanovništvu. Zamislili su da to bude na samoj desnoj obali Miljacke. Zbog toga je trebalo srušiti okolne kuće, uz naknadu, a između ostalih i kuću starog Benderije, starosjedioca. On nije dao da mu se kuća sruši jer je ona za njega bila njegov duševni mir, već je tražio isplatu i da se kuća, ciglu po ciglu, kamen po kamen, prebaci na drugu stranu Miljacke.

To su i učinili, a zbog njegovog inata prozvana je Inat kućom. Simbolizira bosanski inat i tamo stoji kao prkos različitim vladama i sustavima. Pretvorena je 1997. u restoran tradicionalne bosanske hrane.

Fotogalerija

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *