Velika misao je po svemu sudeći izrasla iz nepresušne želje za razbijanjem fatalno sazrele dosade u jednoj ili više glava, pa se odlučilo napeti iz petnih žila i rukom ispisati svu muku neredovne stolice, pritom se izdižući iznad svih problema i, sažimajući ih sve u jedan, ponuditi konačno rješenje svih tegoba koje more – spoznaju koju se ima raspršiti po cijelom svijetu.
piše: Nermin Čengić
U informativnoj poplavi u kojoj svakodnevno lete i padaju raznolika saopštenja, obavještenja i izvještaji, često i o događajima koji se još nisu niti desili, istinsko osvježenje stiže iz Sarajeva, gdje se ovih dana pojavio plakat, kojim više nego ‘dobro informisani’ mud(r)ac (ili više njih) publiku o(ba/s)vještava upravo mu otkrivenpm spoznajom. Vajni informator, uz nepresušnu želju za svekolikim informisanjem javnosti, izvolio je iskazati i više nego zavidnu umjetničku stranu, minimalističkim stilom, u monohromnoj verziji, uvećanim Arial fontom ispisujući obavještenje oko kojeg se ima duboko zamisliti svaki čitalac predloženog, a koje glasi da, citirajmo, ‘NOVA GODINA I DJEDA MRAZ SU KRŠĆANSKI PRAZNICI!!!’. Ma, je li moguće!?
Velika misao je po svemu sudeći izrasla iz nepresušne želje za razbijanjem fatalno sazrele dosade u jednoj ili više glava, pa se odlučilo napeti iz petnih žila i rukom ispisati svu muku neredovne stolice, pritom se izdižući iznad svih problema i, sažimajući ih sve u jedan, ponuditi konačno rješenje svih tegoba koje more – spoznaju koju se ima raspršiti po cijelom svijetu. Startna linija je Sarajevo, a gdje će i da li će se silna mudrost zaustaviti samo nebo zna.
Ne bi trebalo ulaziti u, nadajmo se, slučajnu nesrazmjernost usporedbe, koju navedeni ‘mislilac’ nudi, pristavljajući praznik u istu ravan sa najčešćim simbolom istog tog praznika, jer bi pritajeni zlonamjernici sintaksičkom logikom mogli izvesti zaključak da se u ovoj strahovitoj ‘objavi’ zaista i radi o dva praznika, tj. da je Nova godina praznik broj jedan, a Djeda Mraz praznik broj dva, što je činjenično netačno i moglo bi dovesti u zabludu željeno informisane.
Suvišno je osvrtati se i na eventualnu želju sveznalog/ih da uzburka/ju javnost i svoje postojanje na ovom svijetu jasno i glasno prikaže/u jednakim kakav je i njegov/njihov plakat – monohromnim i dosadnim. Sve je tu crno i bijelo. Nema čak ni sive, raznio ju valjda vjetar što je jutros razbistrio ulice grada na Miljacki i otkrio šta je dodatno smrdilo u smogom ušuškanim noćima pred nadolazeće praznike. Crno na bijelo. A mislili smo, nadali se, da će, ako ništa, osvanuti plakati kontra zagađenja. Kad ono… malo mu/im smog, pa udri još.
Eventualno bi se mogla obratiti pažnja na tri uzvičnika koja se pojavljuju na samom kraju preporučene ‘mudrosti’ predlagača, kojem/kojima je, čini se, na kraju akcije savjest malkice proradila, namjenivši mu/im da ispuni/e gotovo dvodecenijsku normu postdejtonske bosanskohercegovačke stvarnosti. Tako se, volšebni osvajač/i lajkova, izvolio/še upustiti u aktivnost zadovoljenja obavezne tripartitnosti, svakom plemenu oliti narodu dodjeljujući po jedan uzvičnik. Na toj dosljednosti mu/im treba zaista čestitati jer više nego išta govore o državi koje nema, o društvu koje je nestalo i o svojoj ulozi u Ničemu čega u postdejtonizmu jedino ima.
Želim vam zaista sretnijih najnovijih godinu dana i da nam Deda Mraz donese više pameti, kao i spoznaje i suočavanja sa istinskim problemima.
Baš mu hvala što nas prosvijetli jer do sada nismo znali čiji je Božić. I dok se budale trude da se pokažu pametnim,ja se sladim božićnim kolaćima koje su mi poslale prijateljice moje kćerke,kao što i one uživaju u baklavi i bajramskim kolaćima koje mi spremimo.
Ovaj famozni plakat mi je nekako kao ona situacija cetvoro ljudi u automobilu, koji juri sto na sat, ispred je nezaobilazni visoki betonski zid u koji ce lupiti svaki cas, a oni se prepiru ko ce gdje sjesti…naprijed ili nazad. Ili je to neka poslovica, sada vise ne znam, ali znam pouzdano da ovakve rabote nisu dobre nikom.
Odlican osvrt autora na plaketic. :)