Sarajevo usput i slučajno

Sarajlije su čudan narod

Bilo bi pogrešno početi priču o Sarajevu bez ćevapčića i rock'n'roll-a, tako da izvještaj počinje uz podršku ‘deset u pola, bez luka’. U Sarajevu je glazba bitan faktor i postanka i opstanka, jer grad može s glazbenim pravcima zadovoljiti sve ukuse. Uvijek ćete pronaći svirku ‘uživo’ i UŽIVATIIIII… A dalje?

Ne želim pisati o sarajevskim muzejima i sličnim zgradurinama, jer ih možete naći u svakom turističkom vodiču i na Internetu. Želim govoriti o Sarajlijama i svima onima koji tamo obitavaju. Ljudi su ono što čini taj toliko puta opisani i opjevani grad. Sarajlije su jedan čudan narod. Nikad neće prvi prići. Vi ste ti koji morate napraviti prvi korak. Onda će vas prvo malo gledati i ocjenjivati. A ocjenjuje se samo jedno; jeste li ‘RAJA’ ili ‘PAPAK’. To je jedina statusna razlika.

U Sarajevu nema zvijezda ili ne daj ti bože, jet-seta. Istina, poslije rata je bilo pokušaja da se napravi nešto kao sarajevski jet-set, i to uglavnom od nekih ‘padobranaca’. Na svu sreću to im nije uspjelo. Sarajlije sve i svakog ignoriraju. Ne traže se autogrami i nitko nikome nije idol. Vrlo lako se može dogoditi da sjedite za stolom kraj ministra, rock-zvijezde ili nekog poznatog reprezentativca. Od njih samo ‘LEVATI’ traže autogram. Oni koji to nisu, gledaju nezainteresirano ispod oka, konstatiraju ‘poznat mi ovaj frajer odnekud’ i nastave pijuckati piće, čak i ako je za susjednim stolom Bono Vox, što se lako može dogoditi. Isto tako, u Sarajevu vam mogu pokušati to isto piće naplatiti trostruko, što nije pokušaj prijevare ili izvlačenja novca, već jednostavno još jedan test koji morate proći: da li ste LEVAT ili ne. (Prije sam mislila da su ‘LEVATI’ oni koji pišu lijevom rukom.) Najbolji savjet koji vam mogu dati je lagani pogled i rečenica ‘MOJNE NIME’ (šatrovački – nemoj meni). Upali svaki put, a nerijetko dobijete i turu na račun kuće.

Što je još karakteristično? Jedan ‘TAKE IT EASY’ pristup svemu i svakomu. Sarajevo se još uvijek uporno odbija uključiti u stresni europski život i svakodnevnu trku i frku. Istina, sve više se radi i sve više se nešto ganja, ali tradicija podnevne ‘kahve’ još uvijek je tu. Sarajlije još uvijek pokušavaju sve odgoditi za sutra. Poslovica je da ‘sve što možeš odgoditi za sutra, ni pod razno ne čini danas’. Nemojte se iznenaditi ako počesto čujete ‘stipu to’ i ‘čekaj da na miru popijem kafu’. U Sarajevu se jednostavno morate opustiti. Ne nosite planere i ne radite popis stvari koje morate obaviti. Morate pustiti da vas nosi feeling, i pripremiti se biti impulsivni kao nikada do sada.

Većina dobrih stvari obavlja se ‘usput’ i ‘slučajno’. Krenete u muzej i usput sretnete raju koja je krenula na skijanje i koja slučajno ima višak skija. Na planini slučajno sretnete jarana koji je usput ponio gitaru, a usput je sreo jarana koji slučajno ima vikendicu i roštilj. Slučajno se okupi dobra ekipa i usput se ostane dva dana, a sljedeće dvije godine ljude usput davite pričom o slučajnom zimovanju u Sarajevu, na kojem se slučajno sve radilo, samo ne skijalo. Ali se pilo i jelo.

Ako se dogodi da se iz Sarajeva vratite kući gladni, onda ili niste bili u Sarajevu ili patite od anoreksije. Sve počinje i završava sa dobrom hranom. Istina, postoji opasnost da se osim punog želuca vratite i s majcom na kojoj stoji ‘ĆEVAPČIĆI, ĆEVAPČIĆI, ĆEVAPČIĆI’. Taj čuveni bosanski fast food jedite samo na Baščaršiji, i nigdje, zapamtite NIGDJE DRUGDJE. Ali obavezno isprobajte i druge specijalitete. Vegetarijanci, ne brinite se, ima dovoljno hrane i za vas. Ali jedna napomena! U Sarajevu ni slučajno ne tražite ‘burek sa sirom, mesom ili slično’, inače će vas gledati k'o LEVATA. U Sarajevu je BUREK – burek! (tijesto iliti jufka s mesom). Znači, imate burek, buredžike (mali burek okupan jogurtom i bijelim lukom), sirnicu, siredžike, krumpirušu, zeljanicu, tikvenicu i još nekih drugih vrsta PITA.

Još jedna napomena! Ako ste osjetljivije prirode, čim čujete ‘znaš li onaj..’, prekinite priču. U Sarajevu se prave vicevi na račun svih mogućih situacija, ma kako one bile crne. Čitav svijet može plakati, ali Sarajlije će o tome napraviti vic. Pa što mislite kako su preživjeli rat? No, ako se mislite do besvijesti nasmijati, ne samo vicevima već i raznim anegdotama iz svakodnevnog života, PA ŠTO ČEKATE? Naprijed, spremajte stvari i u Sarajevo!

I nema potrebe da čekate zimu, jer ne postoji IN i OUT vrijeme za dolazak u Sarajevo. Svako je vrijeme PRAVO. Ako vam slučajno, za vrijeme boravka nestane novca, nemojte plakati. Sarajlije su solidarne i kući ćete se vratiti bez problema. Kako ne bi netko rekao da sam subjektivna te da preuveličavam, i ja sam SAMO gost Sarajeva. Došla sam u posjetu i ostala nekoliko godina. Takvo je Sarajevo, ali dok ga ne doživite ne možete niti znati.

Aj sad vozdra.

piše: Amra Kolašinac