U jednoj sasvim običnoj trgovini, u jednom sasvim običnom sarajevskom naselju, krije se jedna sasvim obična kancelarija sa nimalo običnom kolekcijom. Nekom ta kolekcija ne bi značila mnogo, ali za jednog čovjeka ona predstavlja neprocjenjivo blago.
Sarajlija Nedim Mutevelić sa svojim minijaturama
Kada su mnogi završili fakultete, krenuli u potragu za poslom, ženili se, udavali, Sarajlija Nedim Mutevelić je počeo sakupljati minijature automobila. I tako, posljednjih 25 godina je prošlo, a Nedim je danas najveći kolekcionar ‘autića’ u Bosni i Hercegovini. Možda i šire.
Mercedes, BMW, Volkswagen, Renault, bolidi Formule 1, terenci, putnička vozila, kombiji… čine ovu bogatu i šarenoliku kolekciju od 602 minijature.
Nedimova nana Zekija Mutevelić je davne 1932. godine bila prva žena u Sarajevu koja je imala vozačku dozvolu, Nedimov otac je vozio rally utrke, a ljubav prema autima rodila se i kod Nedima još u ranom djetinjstvu: ‘Prije 25 godina, 1988. godine, odlučio sam da je vrijeme za neki hobi. Od malih nogu bio sam vezan za auta i najprirodnije mi je bilo opredijeliti se za takvo nešto. Sama finansijska situacija ne dozvoljava sakupljati prave modele, pa sam pronašao utjehu u umanjenim replikama.’
Sva auta su u jednakim omjerima u odnosu na prave modele, razmjera 1:18. Kako su na tržištu zastupljene skoro sve verzije automobilskih minijatura, jer svaki proizvođač je zainteresovan za proizvodnju i minijature, tako se i Nedim trudi da u svojoj kolekciji ima barem po jedan model svakog prozvođača: ‘U kolekcionarstvu postoje i drugi omjeri, koji su možda i zastupljeniji i nude veći broj modela, ali mene interesuje samo taj 1:18’
Svaki hobi traži posvećenost i vrijeme, pa tako i Nedimov.
S finansijske strane nije baš jeftino, ali kako ne kupuje svaki dan minijature, kaže da ih može priuštiti: ‘Treba čistiti, pratiti, utroši se dosta vremena na to. Ali, dio svog života sam okrenuo na tu stranu, pa zašto da ne. Nastaviću tim putem.’
U Nedimovoj zbirci se nalaze i zaista nevjerovatne stvari. Većina minijatura vjerodostojna je replika svojih 18 puta većih originala. Amortizeri, motori, kožna sjedišta i retrovizori samo su dio onoga što nudi ova zanimljiva kolekcija. Formula sa šest točkova i šrafcigerom za skidanje guma, ‘mercedes G4’ iz 1938. godine u kojem se vozio i Adolf Hitler, ‘barakuda’, ‘hummer’, samo su neki od ‘autića’ koji oduzimaju dah.
Minijature najčešće kupuje putem interneta.
Provodi dosta vremena na stranicama za kupovinu, gdje putem aukcija dolazi do novih ljubimaca. Ima priliku i da putuje često, tako da po svijetu kupuje i nove primjerke. Godišnje u prosjeku kupi pedesetak modela.
‘Često se mi, kolekcionari sa prostora bivše Jugoslavije, nalazimo u Zagrebu. Mi to zovemo ‘Mala Santa’, mjesto kod jednog prijatelja kojeg zovemo Deda. On je najstariji od sviju nas i preko 40 godina sakuplja modele. U njegovom stanu je naša baza gdje se sastajemo svaki drugi, treći vikend. I tom prilikom nabavljamo modele i razmjenjujemo ih.’, otkriva Nedim.
Materijalna vrijednost je za Nedima u drugom planu.
Svih 602 autića za Nedima vrijede jednako, bez obzira da li ih je dobio na poklon ili platio više stotina eura: ‘U obitelji smo svi vezani najviše za Renault, pa možda zato imam najviše modela ovog proizvođača. Drag mi je i BMW, pa i njegovih modela ima puno. Ali ne mogu napraviti razliku da li mi je jedan draži od drugog. Najstariji model je Fićo iz Španije, koji je napravljen 1960. godine i on je vjerovatno i najveći raritet, jer mu je već 53 godine.’
Ne interesuje ga ni da li ima najveću zbirku ili ne. Često se druži sa jednim Mostarcem, koji takođe sakuplja minijature, ali nijedan ne zna koliko modela broji kolekcija onog drugog: ‘U Sarajevu sam imao priliku upoznati ljude koji se bave ovim hobijem, ali u svoja četiri zida. Vjerovatno se stide reći da se igraju autićima. Ja se sa svojim igram s vremena na vrijeme, zašto ne. Zato ih i imam.’
Od svoje 25 godine, dobar dio života Nedim je posvetio svom hobiju.
Nedim nije sebičan i ne želi ga sačuvati samo za sebe. Njegov plan je da jednog dana otvori Muzej automobila u Sarajevu, gdje će, pored drugih stvari, izložiti i svoje minijature: ‘Od malih nogu sam sa autima. Otac mi je vozio trke, kao klinac sam hodao oko tih vozača i dosta ih znam i po imenu. Sarajevo je bilo jak centar automobilizma sedamdesetih godina, a nove generacije o tome slabo znaju. U malom Muzeju ovi modeli bi služili kao eksponati, a neki bi bili u vezi sa određenim ljudima.’
Nedim radi u autoindustriji, pa veliki broj ljudi koji dođe u njegovu kancelariju, ima priliku pogledati i minijature. Tako najčešće subotom ljudi dolaze sa djecom ili prijateljima da razgledaju kolekciju: ‘Bude interesantno. Djeca bi da se igraju, a stariji se sjećaju nekih komšija koji su imali taj auto. Uvijek se probude neke pozitivne uspomene kada se vide neki modeli.’
Za svaki model tačno zna kako ga je nabavio.
Kaže da 602 nije veliki broj da se ne bi sjećao, pogotovo kada se to ‘razgodi na 25 godina’. Prisjetio se i nekih anegdota pri nabavljanju modela: ‘Igrom slučaja imam tri modela koja sam dobio, a nikada ih nisam platio. Fabrika koja dostavlja modele napravila je grešku i poslala mi ih kao redovnom kupcu bez objašnjenja. Kada sam prvi put urgirao da sam dobio model, rekli su mi da nema veze, te da će platiti neko od njih ko je pogriješio. S vremena na vrijeme dobijem na poklon model koji sam zaista želio, a nisam ga mogao priuštiti. Onda dođe neko iz daleka i donese baš taj model.’
Duplikate ne dobija, pa je veoma sretan zbog toga. Jedini dupli model koji ima je kupio sam i to greškom u drugoj boji, pa je to jedina minijatura koja stoji kod kuće.