Srebrenica 2010: Sati orgijanja i aplauza

Srebrenica, 11. juli 1995Dženaza za medije, razmahivanje vlastitom glupošću i besramljem, još jedno ubijanje mrtvih. Ovo bi ukratko bilo rezime viđenog danas (11. juli 2010) u Potočarima.

Državnici desetak svjetskih i domaćih institucija su danas u Memorijalnom centru Potočari-Srebrenica orgijali riječima nad dušama hiljada mrtvih i 775 onih koji su danas tek trebali biti ukopani. Okupljeni su ih povremeno podržavali aplauzom, u nekim trenucima gotovo i poklicima.

Skromnosti i skrušenosti, shvatanja bola i svetosti trenutka, poniznosti pred mrtvima i onima koju su ih došli ispratiti, najmanje je, (ako je i bilo) viđeno danas u prvim satima ceremonije obilježavanja Srebreničkog genocida.

Potpuni nedostatak poštovanja i redaljka bitnika trajala je više od dva sata. Svaki govornik je imao šta reći, podsjetiti, zaprijetiti, pojasniti, zatražiti, uzviknuti, aplauz pokrenuti u ključnim dijelovima govora.

Iako je razloga za sramotu i previše, tuga koju osjećamo 11. jula, svake godine je pojačana sramotom koja ne dolazi više ni zbog čega drugog do zbog imbecilnih organizatora dženaze/sahrane u Memorijalnom centru Potočari-Srebrenica, koji suprotno svakom smislu, pa ako hoćemo i religijskim preporukama, ispunjavaju program obilježavanja genocida i ukopa žrtava, potpuno suvišnim i degutantnim estradnim spektakom.

Sramota svih nas i sramota za sve nas. Aplauz!

piše: Nermin Čengić

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Objavljeno u Nekategorisano

2 Odgovori na “Srebrenica 2010: Sati orgijanja i aplauza”

  1. Davno je BalaÅ¡ević otpjevao “Krivi smo mi”, li ne, ‘ajmo sad prvenstveno kriviti MeÄ‘unarodnu zajednicu.

    Jedan od boljih tekstova s obzirom da iznosi zasluženu kritiku, za razliku od drugih koji se bave pukim prenoÅ¡enjem vijesti i Å¡ta je koji od “uvaženih zvaničnika” rekao.

    Zanima me samo da li se majke Srebrenice i porodice žrtava pitaju išta?

    Moglo bi se obraditi još mnogo pitanja u vezi sa ovim događajem koji je na veliku žalost podređen političkim ciljevima.
    Sramota!

  2. Selam prije svega!

    Gladao sam iz Novog Pazara prijenos dzenaze
    775 sehida i, bezbeli, plakao i jecao kao da u mezar spustam nekog svoga najrodjenijeg.S druge strane nijesam mogao da vjerujem onome sto je,rekao bih, izmedju redova odvijalo.I, mislim da niko nije trebao da izgovori ni rijeci,sem uleme i samog obreda dzenaze.Nasim sehodima ne treba ni jedna jedina rijec, osim El Fatihe,ona je Bozja rijec i zauvijek dovoljna na svakom mezarju pa i u Potocarima koji su sehidska planina, a ni jednu planinu ne dodiruje hod mrava, jer je covjek na sehidskom mezarju samo mrav!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *