Šerijatizacija jednog grada

Dok god je jednom gradu važnije da ima blještave šoping centre na uštrb kulturnih i obrazovnih institucija ili džamije i mesdžide na uštrb savremeno opremljenih i ugrijanih škola, od njegove širine nema ništa.

Čengić vila, Sarajevo
Kultura se ovdje svodi na odlaske u šoping, pa u mesdžid. Oni kojima to smeta, mogu da idu u…

Kad neko prvi put nakon nesretnih balkanskih ratova dođe u glavni grad BiH, šta je prvo što primijeti? Vjerovatno mnogo automobila na ulicama, uglavnom starih, mnogo novih fasada, uglavnom staklenih, i mnogo novih džamija, uglavnom neuglednih. Sarajevo se mijenja, kažu, izgleda bolje, ima fasade šarenije nego prije, sve što su oni strašni brdsko-planinski neprijatelji rušili, izgrađeno je još ljepše i još starije nego što je bilo. Duh Sarajeva je neuništiv, vele njegovi stanovnici, ponosni na svoj grad.




Ali, malo ko zna reći šta je ustvari taj duh Sarajeva? Nagađa se. To je valjda tolerancija, viševjekovno bivstvovanje crkava, džamija i sinagoga jednih uz druge, poštivanje drugog i drugačijeg, otvorenost, gostoprimstvo i naravno Olimpijada sa svim onim što je donijela. I još ponešto. Sarajevo sve to jeste imalo, ali pitanje je koliko je od svega toga danas ostalo. Recimo, je li to taj duh Sarajeva koji, slučajno ili namjerno, ulici u kojoj se nalazi Saborna crkva i sjedište Mitropolije dabrobosanske daje ime baš Zelenih beretki? Pri tome to isto Sarajevo nikako da vrati zgradu nekadašnje pravoslavne bogoslovije SPC. Istina, vjerovatno je za društvo i prosperitet mnogo korisnije da tu zgradu koristi Ekonomski fakultet nego neka vjerska institucija, ali princip je princip – treba vratiti zgradu njenim vlasnicima. Ili je taj sarajevski duh oličen u liku i (ne)djelu Arzije Mahmutović, koja je protjerala Djeda Mraza iz gradskih vrtića i pokušala uvesti vjeronauk trogodišnjacima? Ili je to onaj duh Sarajeva koji je osudio i napao (čak i fizički) prvi Queer festival u gradu? Sve je ovo prošlo i prolazi uz aminovanje većine, navodno, tolerantnih sarajevskih dušebrižnika.

A Sarajevo je danas mjesto u kojem se zaista mnogo gradi. Niču objekti k'o gljive poslije kiše, sve jedni do drugih: šoping centar, pa džamija, pa šoping centar, pa još jedna džamija i sve tako ukrug. Škole se slabije grade, kulturne institucije gotovo nikako, univerzitetski kampus valjda čeka neke bolje dane, a gradske ulice se krpe po principu – drži vodu dok majstori odu. Najnoviji graditeljski trend je spoj šoping centra i mjesta za klanjanje. Prvijenac je sada već famozni BBI centar. Ogromna stakleno-betonska zgrada, odmah uz staro austro-ugarsko jezgro grada, ni po čemu posebna, osim po tome što ima buljuk markiranih butika sa astronomskim cijenama i jedan mesdžid pride. I naravno, ima zabranu točenja alkohola (čak je i lokalno Sarajevsko pivo zabranjeno), služenja svinjetine i igranja binga. I te zabrane su, valjda, dio sarajevskog duha.

Međutim, novina je u glavnom gradu BiH da BBI centar neće ostati usamljen u svojoj ponosnoj šerijatizaciji tzv. metropole. U izgradnji je još jedan šoping + šerijat centar, ovaj put na Marijin dvoru. Prekoputa opet austro-ugarske gradnje s jedne strane, ali i zgrade državnih institucija s druge, lagano se priprema nešto što će se zvati Sarajevo City Center. Opet će to biti betonsko-stakleno zdanje, ali će otići korak dalje od BBI centra i imati čitav jedan hotel koji će poslovati po šerijatskim principima. Ne zna se još tačno šta će to značiti, ali je sigurno da ni ovdje neće biti alkohola niti svinjskog mesa, a vrlo je vjerovatno da će biti zabranjeno izdavati sobe nevjenčanim parovima. Znači, neobavezni seks u ovom hotelu ne dolazi u obzir, jer se, naravno, gradi čistim bogougodnim arapskim novcem.




Ovih dana je u javnost procurila i vijest da Medžlis Islamske zajednice u Sarajevu želi graditi još jednu džamiju. Naime, gradska općina Novo Sarajevo je u svom regulacionom planu navodno planirala jedan vjerski objekat, a Islamska zajednica je požurila da prva ujagmi mjesto – ko prvi djevojci, njegova je. Sudeći po klimi u gradu, vjerovatno će i ujagmiti atraktivnu lokaciju, koja se nalazi tik uz, lako je pogoditi, jedan od novih šoping centara. Znaju u Medžlisu da im je najbolja klijentela ona umorna od kupovine, sa grižnjom savjesti što su uzeli bundu od 1.500 eura, umjesto od 1.000, pa da imaju mjesto da operu grijehe. A nikad se ne zna, nadati se da će u svojoj bogobojaznosti dati i koju hiljadicu i za reisove nove čaršijske dvore. Tako se grijesi najlakše otkupljuju.

Da ne odemo previše u karikiranje i krajnosti, ali čovjek se mora zapitati koliko će još famozni tolerantni sarajevski duh izdržati da ne poklekne pred stvaranjem mini džamahirije u Evropi. Doduše, dušebrižnici tvrde da upravo objekti poput City centra potvrđuju koliko je Sarajevo tolerantno i otvoreno prema svima. Još uvijek nije jasno kako se uskraćivanje prava jednima, drugačijima, onima koji npr. nazdravljaju čašom vina, ali izgleda samo u odabranim (da ne kažem ograđenim) prostorima, može uklopiti u duh tolerancije. I druga stvar, koliko će uopće još šoping centara moći izdržati stanovnici glavnog grada? Jedan grad gradom ne čine šoping centri i što veći broj džamija po glavi stanovnika. Pravi grad se odlikuje dobrom putnom i svakom drugom infrastrukturom, redovnim i urednim gradskim saobraćajem, brojnim galerijama, teatrima, muzejima, parkovima. A dok se dižu staklene zgrade, niko i ne obraća pažnju da u neposrednoj blizini jednih od njih postoji nešto što se zove Zemaljski muzej i uz njega odmah i Istorijski muzej BiH, čuvari gradske kulture, čiji stropovi se obrušavaju i eksponati propadaju zbog problema s grijanjem i vlagom, jer oni koji bi trebalo da brinu o tome, ne izdvajaju novce za te stvari.

Dok god je jednom gradu važnije da ima blještave šoping centre na uštrb kulturnih i obrazovnih institucija ili džamije i mesdžide na uštrb savremeno opremljenih i ugrijanih škola, od njegove širine nema ništa. Dok god stanovnici jednog grada pristaju na to da se voze tramvajima koji liče na konzerve na točkovima samo da bi došli na otvaranje nekog novog butika u kojem sebi ne mogu priuštiti ni par čarapa, ne zaslužuju da se nazivaju građanima. U glavnom gradu BiH pravih je građana malo. Rijetki su oni koji još uvijek brane sarajevski stari sjaj i zbog kojih Sarajevo još uvijek nosi epitet otvorenog i tolerantnog grada. Većinom su ovdje sad malograđani, željni šarenila i kiča, koji će sate provoditi oblijećući oko butika i kafića, s jedne, i džamija s druge strane, dok pozorišta, galerije i muzeji životare, poluprazni, a fakulteti štancaju polupismene kvaziintelektualce. Kultura se ovdje svodi na odlaske u šoping, pa u mesdžid. Oni kojima to smeta, mogu da idu u… rodni kraj! Samo narušavaju novi duh Sarajeva.

piše: Loris Zubanović

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

sarajevo.co.ba

18 Odgovori na “Šerijatizacija jednog grada”

  1. Apsolutno se slazem sa tekstom. Samo nam eto fali jos jedna dz kod novog Robota… sto je previse, previse. Kitsch. Neka urede i osvijetle park penzionerima koji i jeste tu!

    Boshnjakinja

  2. znaÅ¡ Å¡ta, jarane, sarajevski duh je duh suživota različitosti (mrzim riječ “tolerancija”, to me asocira na neko trpljenje, a ja svoje različite komÅ¡ije ne trpim, nego volim i s njima se dopunjujem”
    a u te različitosti spada i pravo ljudi da grade mjesta koja nisu birtije i gdje definicija kafane ne obuhvata obavezni alkohol (uglavnom domaće proizvodnje) i izložbu ženskih sisa i bataka za stolovima i Å¡ankom….zaÅ¡to neÅ¡to ne bi moglo biti i drugačije, naročito kad ne ograničava one koji različito misle da se provode u raznim turbo folk varijantama, “sa sve pevanjem i pucanjem”…..Å¡erijatizacija, ona prava bi takve stvari sasjekla u korijenu, zar ne ….

    kad već govoriÅ¡ o Å¡erijatu, toplo bih ti preporučila da o tome neÅ¡to i pročitaÅ¡, u duhu ovoga grada obitava i islamski teoloÅ¡ki fakultet sa nekoliko vrhunskih intelektualaca koji su svoje magisterije i doktorate radili čak i u Vatikanu,čija se riječ sluÅ¡a i van grania ove zemlje i u krugovima koji nisu islamski, pe nek ti oni poneÅ¡to rastabire jezikom koji tvoj pileći mozak razumije …. pa kad prirodu Å¡erijata barem donekle svaruÅ¡ i shvatiÅ¡, onda piÅ¡i i pljuj….

    dotle, tvoji napisi su jadni, daleko od duha grada kojim se toliko dičiÅ¡, a bogami, pomalo i kontraproduktivni….

    te ti je bolje da se jedno vrijeme ne oglaÅ¡avaÅ¡……pljujeÅ¡ po duhu ovog grada…

  3. ima dzamija 300 metara od te lokacije, sad bi bilo zanimljivo vidjeti ko su ti experti sto su potpisali regulacioni plan

  4. Milice, nije problem u gradnji dzamija, kad su neke druge stvari u gradu postavljene kako treba. Ja zivim pored one vehabijske fahdovske dzamije i nije nimalo ugodno vidjati po mahali te bradonje i njihove potpuno pokrivene hanume (ili sta god da su pod tim maramama, kad se nista ne vidi). To NIJE duh Sarajeva. Isto tako nije duh Sarajeva da se nesto zabranjuje, a tekst govori upravo o tim gradskim manjkavostima. I upravo zbog ovakvih rijetkih brutalnih kriticara Sarajevo mozda jos ima sansu da zadrzi stari sjaj i tzv duh.
    Lorise ne daj se!

  5. Vrlo jednostrana prica i direktno napad na jedan narod odnosno jednu vjeru. Potpuno kontradiktorna sama sebi. Pricas o suzivotu, o tome da su bile dzamija do crkve, crkva do sinagoge i td. i odjednom kazes da je problem sto je ulica u kojoj se nalazi crkva nazvana ulicom zelenih beretki. Pa ako je u pitanju suzivot onda to treba da bude jedna ljepota, ulica zelenih beretki ima crkvu, a druga neka ima dzamiju, to i jest bit suzivota i kako ti nazivas tolerancije. Isto tako neznam kakve ima veze sa tim svim jedan BBI centar, potpuno privatno vlasnistvo koji u svom na svom kaze kako da se ponasa i sta da se radi, pa bujrum ako hoces, ako ti se nesvidza nemoras, pa nije jedini. Ako ti se bas pije alkohol pa ti imas bar 1000 drugih lokacija djeces otici i piti alkohol i jesti svinjetinu i niko te nece ni pogledati niti ce ti sta reci, tvoj izbor.

    Sto se tice onih homoljubicnih festivala, zasto nam je to uopste potrebno. Svako sebi, niko mu nebrani da u svojoj kuci radi sta hoce, ali to brate netreba prezentirati javno i pricati o tome kako je to lijepo a svi zanmo da nije. Pa sad izidzi na ulicu u sarajevu i napravi anketu i pitaj narod koliko bi njih voljelo da mu je dijete homoseksualac pa ces vidjeti kakve ces razultate dobiti i zasto bi jedan takav narod dopustio promociju neceg takvog. osim tog, nismo jedini koji su se tom protivili, pa imas velike svijetske metropole koje su takav tip festivala oficialno zabranile pa niko o tom ne prica.

    A i izgradnja dzamija i drugih vjerskih objekata, pa i to ide iz tako reci privatnog budgeta. pa nece islamska zajednica graditi crkve ili obrnuto. svako ima svoju zadacu i cilj. osim toga ja cisto sumnjam da si ti bio/bila u dzamiji pa pricas tako. svaka dzamija u sarajevu je simbol mira i ljepote, slobodno mogu reci cistoce i spokoja. Vecina sadrzi kulturno obrazovni centa koji pruza narodu mogucnost prosirenja znanja i vidika ne samo vjerskih nego i svijetovnih. Ista je stvar i sa crkvama i sinagogama, nevidim razlog zasto ti objekti nekom smetaju.

  6. Manijački, islamoobični, bosnofobični tekst, pun mržnje islama, islamskih normi, i svega što pripada islamu.

    Baš bi Islamska zajednica trbala graditi putnu i drugu infrastrukturu, popravljati muzeje itd.
    Ovakve konstatacije su ili totalna glupost ili odraz nesnošljive mržnje islama.
    Posao islamske zajednice i jest da gradi džamije gdje god je potrebno i one trebaju biti na elitnim mjestima grada.
    Ja lično posjećujem isključivo ona mjesta gdje nema onih govana koja Loris zove alkoholna pića i mjesta gdje nema gologuzih prostakuša i kojekakvih kurvaluka.
    Mislim da treba puno objekata koja su čista od ovakvog smeća, jer sve je više onih koji žele takva mjesta.

  7. Hajde ba vedade mani se tog fundamentalnog sranja. Idi u Rijad pa prosipaj tu mudrost. Islamska zajednica i reis seric da valjaju koliko ne valjaju, dali bi one silne milione koje trose na reisove nove dvore za sirotinju. Toliki muslimani u BiH nemaju sta jesti, a on se vozika limuzinama i gradi dzamije na svakom cosku. Da je IZ-u stalo do naroda, pomogli bi i u izgradnji puteva, skola i muzeja.

    I ja sam iz muslimanske porodice, ali ovo sto se radi u mom gradu je sramota. Sarajevo sve vise lici na neki bliskoistocni, a ne evropski grad. I sramota je da se zabranjuju stvari poput vina i svinjetine. To najvise govori o Sarajevu i njegovoj netrpeljivosti prema nemuslimanima.

  8. Jesi možda po imenu i ti musliman, i tu se tvoja muslimanska priča završava. Ja sam ovdje rođen i ovdje ću i aBd i skončat.
    Onima kojima smetaju objekti bez krmetine, alkohola i kurvaluka zapravo im smetaju muslimani jer su ti objekti namjenjeni muslimanima koji hoće da praktikuju svoju vjeru onako kako se to stoljećima praktikuje. Oni koji hoće da konzumiraju ove evropske gadosti imaju, nažalost, puno više objekata u kojima to mogu činiti od onih koji hoće da izbjegnu ove poroke. Oni koji kritikuju Islamsku zajednicu zbog gradnje islamskih objekata su redovno oni koji bacaju stotine i hiljade maraka na kojekakve bingo listiće, kladionicu i ostalu kocku. E to neka ulože u puteve i za par godina bi koridor naparavili, a nas koji pare dajemo na sergiju neka ostave na miru.
    Ovi što baljezganjem po raznoraznim novinama nastoje utrnuti svijetlo islama nalik su na glupke koji pušu u Sunce nebili ugasili njegovu svijetlost.

  9. A ti i ostali kojima smetaju džamije bi mogli ić u Švicarsku, tamo nedaju pravit munare baš ko što bi i vi voli zabranit kad bi mogli.

  10. Komentari kao i njihovi autori – do bola glupi – vecina misli da nesto ne valja (bez ikakvog razumnog razloga, cisto iz mrznje i neznanja) pa to odmah treba zabraniti – logika ti moze proci ali u Iranu, pa bujrum.
    Naucite znacenje sufiksa -fobican pa se javite da komentarisete tekst koji koristeci argumente (pogledati u rjecniku definiciju) proziva desekularizaciju jednog grada i licemjerje.

  11. Nema niko ništa protiv džamija i Islama i niko ne mrzi kao što Vedad piše, mijenjate teze. On samo kaže kako ih je previše i potpuno je u pravu.

  12. Poštovani, ja ću nastaviti zaključak teksta “… dokle god u Sarajevu kulturu porpagiraju papci, kao ovaj g-din,-od kulture nema nista; dokle god pamet sarajlijama dijele s'oski džilkoši-nista od pameti nove; dokle idioti upoređuju ono što narod gradi as onim što država mora-ništa od grada. Na kraju, dok se grad ne strese i ne otjera ova naplavljena smrdljiva tjelesa što se u 4 sahata ujutro vuku iz bircuza i baljezgaju šta bi to moglo biti ili šta jeste Sarajevo, nema pomoći ni gradu ni insanima.
    Sve u svemu, njiva hoće dosta “govana” da bi dobro rodila, pa ispunimo joj tu želju – pošaljimo joj to što treba a sebi olakšajmo i dajmo ragbeta ovoj napaćenoj duši.
    Pozdrav

  13. A sto ne dodjete na stotine kulturnih dogadjaja minimalne posjecenosti, visokih duhovnih i moralnih vrijednosti itd. Uvijek bude po dvoje troje plus organizatori i njihovi prijatelji.. Ako hocete kulturu, zivite kulturu, a sjedenje kuci i kritikovanje nista ne postize.. ne volim bogomolje na svakom koraku, ali su oni barem digli guzu pa nesto napravili. Niko vam ne brani da i vi divnete guzu i nesto napravite, ali lakse je sjediti i kukati

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *