Indira Priyadarshini Gandhi je bila indijska političarka i premijerka Indije u dva navrata: od 1966. do 1977. godine te od 1980. do 1984. godine.
“Siromaštvo je najgori oblik onečišćenja.”
Indira Priyadarshini Gandhi je rođena 19. novembra 1917. u mjestu Allahabadu. Otac joj je bio Jawaharlala Nehrua, prvi indijski premijer. Diplomirala je na Visva-Bharati sveučilištu u Bengalu, a studirala je i na univerzitetu u Oxfordu u Velikoj Britaniji.
Od rane mladosti aktivna je u omladinskim, studentskim i ženskim organizacijama. Pridružila se “Nacionalnoj Kongresnoj stranci” 1938. godine, kada postaje aktivna u pokretu za indijsku nezavisnost.
Udaje za Feroze Gandhija, advokata iz Pariza 1942. godine i zajedno pojačavaju aktivnosti stranke. Ubrzo nakon vjenčanja Britanci ih hapse sa optužbom za protivdržavnu djelatnost zbog čega u zatvoru provode 13 mjeseci.
Indija 1947. godine stiče nezavisnost, a Nehru zauzima mjesto premijera, dok Indira postaje njegova službena “domaćica” i prati ga na putovanjima u inostranstvo. Nehru joj se često obraća za savjet o nacionalnim problemima.
Indira Gandhi je 1955. godine izabrana u izvršno tijelo – Radni komitet – Kongresne stranke, postajući samostalna politička figura. Predsjednica stranke na godinu dana postaje 1959. godine.
Tokom kinesko-indijskog međugraničnog rata, 1962. godine koordinira aktivnosti civilne odbrane, a nakon smrti oca u maju 1964. godine, postaje ministrica informacija i glasnogovornica u vladi Lal Bahadur Shastrija. U to vrijeme donosi izvjestan progres produžavajući vrijeme emitovanja radijskog i televizijskog programa, liberalizacijom cenzure, a također, putem televizijskih obrazovnih emisija, pokreće projekat planiranja porodice.
Kada u januaru 1966. godine Shastri iznenada umire, Indira Ghandi preuzima premijersku poziciju. Već naredne godine je izabrana na petogodišnji mandat premijerke u indijskom Parlamentu u kojem je njena Kongresna stranka imala većinu. Na opštim izborima 1971. godine postaje čelna osoba stranke osvajajući uvjerljivu većinu glasova.
Optužena je 1975. godine, za manji izborni prekrašaj tokom izborne kampanje održane 1971. godine. Ostajući neokaljana u toj aferi optužila je dio vlastite stranke za pokušaje svrgavanja sa funkcije, pa umjesto podnošenja ostavke Indira 26. juna 1975. godine u državi proglašava vanredno stanje koje traje sve dok indijski Vrhovni sud nije odbacio optužbe protiv nje.
Nakon što joj sin Sanjay, od kojeg je imala veliku podršku, gine u avionskoj nesreći u junu 1980. godine, Indira se sve više oslanja na starijeg sina Rajiva, vidjeći u njemu svog nasljednika.
Nakon gušenja pobune Sika, 31. oktobra 1984. godine je smrtno ranjava pripadnik njene lične garde (Sik).