Sjećanje: Ismet Alajbegović Šerbo

Prepoznajući kulturološku važnost i značaj sevdaha, Ismet Alajbegović Šerbo je zabilježio i od zaborava sačuvao hiljade sevdalinki.

Ismet Alajbegović Šerbo je bio bosanskohercegovački harmonikaš i autor velikog broja tekstova, muzike, te vrsni poznavalac sevdalinke. Godinama je svirao po sarajevskim kafanama i sijelima, a 1945. godine postaje jedan od prvih muzičara Radio Sarajeva. Sa Zaimom Imamovićem svira u duetu harmonika Alajbegović-Imamović, da bi se kasnije Imamović izdvojio u prvu pravu pjevačku zvijezdu sarajevskog radija, a Šerbo postaje vođa orkestara, aranžer i autor.

Šerbo je, kao jedan od najvećih poznavalaca sevdalinke (što je tvrdio i legendarni Safet Isović) učinio ogroman posao na harmonizaciji ove vrste autohtonog muzičkog izraza. Izgradio je poseban stil na harmonici, bez virtuoznih pasaža i vrtoglavih kola. Šerbin stil bio je mnogo primjereniji sevdalinci, onakvoj kako su je pjevali stariji pjevači – poravno, bez napora, uvijek se oslanjajući na melodiju pjesme kao osnove improvizacije.

Šerbino sviranje je ponajbliže pratnji sevdalinke uz saz. Njegova harmonika nije bučna mješina zbog koje bi pjevač morao vrištati. Takvo sviranje harmonike prije Šerbe nije zabilježeno. Potaknut uspjehom autorskih radova Joze Penave, Jovice Petkovića i Zaima Imamovića, Šerbo je i sam komponovao sevdalinke. Neke od njih rađene su i za festivale narodne muzike, dok su neke toliko stilski bliske tradicionalnoj sevdalinki da nije lako razdvojiti šta je predanje, a šta autorsko djelo Ismeta Alajbegovića Šerbe.

Specijalnost Ismeta Alajbegovića Šerbe je bila harmonija i iznalaženje inovativnih harmonijskih rješenja koja su uvijek zadržavala lagani bosanski narodni melos zasnovan na sevdalinci. Prepoznajući kulturološku važnost i značaj sevdaha, zabilježio je i od zaborava sačuvao hiljade sevdalinki. Umro je 28. jula 1987. godine, u Sarajevu.