Izet Sarajlić je od Sarajeva dobio bistu u Malom parku preko puta zgrade Predsjedništva BiH
Izet Sarajlić je rođen 16. marta 1930. u Doboju. Njegova majka, koja tada nije imala ni 18 godina, udala se za željezničara, jer je, kako će kasnije zapisati sam pjesnik, bila impresionirana uniformom, koja je u to vrijeme bila ‘statusni simbol’. Izet je svoje ime dobio ime po djedu koji je bio činovnik za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. godine se nastanjuje u Sarajevu, u kojem će ostati sve do kraja života.
Poezija Izeta Sarajlića je dostigla veliku popularnost zahvaljujući jednostavnosti izraza prožetog dubokom osjećajnošću.
U Sarajevu je pohađao mušku gimnaziju, a u svijet jugoslovenske poezije ulazi kao devetnaestogodišnjak, zbirkom poezije ‘U susretu’. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je i kao novinar. Nikada nije prestajao pisati.
Kiko je objavio više od 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene na 15 jezika. O svojoj Sarajevskoj ratnoj zbirci rekao je: ‘Ovo je jedina zbirka za koju bih mogao reći da bih volio da je nikada nisam napisao.’ Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Udruženja intelektualaca ‘Krug 99’.
Kiko je živio za svoju poeziju, a njegove zbirke su doživjele i po nekoliko izdanja.
Čitajući Kikinu poeziju, saznajemo da su smrt njegovog brata Eše, koji je strijeljan 1942. godine, te susret sa životnom saputnicom Idom Kalas Mikicom, dva najsnažnija pjesnikova životna iskustva. Vjerovao je da pripada 20. stoljeću pa kada je stiglo 21. stoljeće u svojim pismima prijateljima je datume označavao na sebi svojstven način: 1999+1, 1999+2…
Izet Kiko Sarajlić je preminuo 2. maja 2002. godine u Sarajevu. Sarajevo mu se odužilo bistom u Malom parku preko puta zgrade Predsjedništva BiH.