Sjećanje: Karim Zaimović

“Kao što je Drugi svjetski rat simboliziran u Goranu Kovačiću, tako je ovaj bosanski u Karimu Zaimoviću.”

Karim Zaimović (1971 - 1995)
Karim Zaimović: ubijen u posljednjim danima rata

U jednoj od sarajevskih ulica, 15. avgusta 1995. godine, samo tri mjeseca prije potpisivanja dejtonskog Mirovnog sporazuma, četničkom granatom ubijen je mladić kojeg je i bivša Jugoslavija poznavala kao zaljubljenika u strip umjetnost. Njegovo ime je Karim Zaimović.

Karim je rođen 1971. godine. Rat je proveo u Sarajevu, a u magazinu “Dani” pisao je o stripu, i svom gradu u koji je bio podjednako zaljubljen.

Najtragičnija sudbina bosanskohercegovačke književnosti dvadesetog stoljeća jeste sudbina Karima Zaimovića. Karim je bio jedan od najvećih književnih talenata na ovim prostorima. Njegova tragična smrt spriječila je puni razvoj i ostvarenje jednog enormnog literarnog dara.

U intervjuu za zagrebački “Vijenac”, a u kontekstu pitanja o novijoj bosanskohercegovačkoj književnosti, Ivan Lovrenović je ovako govorio o Karimu.

“Nažalost, tu je i priča o Karimu Zaimoviću, koja je apsolutno tragična. To je dečko koji je s nepunih dvadeset i pet godina napravio sve što je mogao, i poginuo u posljednjim danima tog rata, u osmom mjesecu 1995., kada je nedostajalo još samo nekoliko mjeseci pa da rat bude i službeno završen. Ne mogu sebi priuštiti da ovom prigodom prezentiram nekakav razvijen dijagram njegova talenta i svega što je učinio, ali osjećam potrebu reći da se u Karimovu slučaju potvrdila ta užasna konstanta da svako pakleno vrijeme mora fokusirati svoju nesretnu simboliku i na jednom izrazitom imenu. Kao što je Drugi svjetski rat simboliziran u Goranu Kovačiću, tako je ovaj bosanski u Karimu Zaimoviću.” (Ivan Lovrenović)

Tajna džema od malina

Karim Zaimović (1971 - 1995)
Karim Zaimović: Jedan od najvećih književnih talenata na ovim prostorima
Karim Zaimović je imao tek dvadeset i jednu godinu kad je započela opsada Sarajeva. Njegova knjiga “Tajna džema od malina” nastajala je u ratno vrijeme.

Karim Zaimović je imao tek dvadeset i jednu godinu kad je započela opsada Sarajeva. Njegova knjiga ‘Tajna džema od malina’ nastajala je u ratno vrijeme. Bio je jedan od osnivača magazina ‘Dani’ za koji je pisao sve do pogibije. U to vrijeme nastaju i priče koje čine knjigu ‘Tajna džema od malina’, koju nije uspio završiti i pripremiti za štampu ali to ne utiče na njenu vrijednost. Ona mu je osigurala značajno mjesto u povijesti bosanskohercegovačke književnosti. Nije ‘Tajna džema od malina’ samo dokaz ogromnog talenta, već se radi o jednoj od najinteresantnijih knjiga nastalih za vrijeme opsade Sarajeva.

Sve kulturno važne stvari koje su se u vrijeme opsade dešavale u Sarajevu, sve ono što se danas obično svodi pod banalnu egidu ‘duhovnog otpora’, svi oni umjetnički pothvati koji su tada zadivili cijeli civilizovani svijet od Jeana Baudrillarda do Salmana Rushdieja, bili su nezamislivi bez Karima Zaimovića. Spomenimo i ‘Radio Zid’, te časopis ‘Fantom slobode’, u koje je Karim također utakao sebe.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

sarajevo.co.ba

2 Odgovori na “Sjećanje: Karim Zaimović”

  1. SCH – KARIM (posvećeno Karimu)
    From SCH album Deluge And After (2005)
    (Lyrics by Darko Cvijanovic)
    Composed by Teno

    Hello friend
    I think of you a lot
    Every time I have enough peace to remember
    Y’know, world is not a better place to be a member
    People swim in Deseases, Tsunamis and storms
    Those globally fucked-up deforms
    Still kill each other, eat each other in this pot.
    Shit buddy, sorry I bother you with this talk
    I am still that old bitter fuck and I miss you a lot
    It’s just not the same without you.
    I’ve seen places you always dreamed of
    I’ve been in Palomar and Gotham
    I slept in Arkham and walked Dreamlands
    With all the sand and with the Man
    Yeah, I even played chess with Death
    But I didn’t see you

  2. Karim je pisao i o sch. Evo jednog kratkog teksta kojeg je napiosao 1993.

    NEMA ODMORA POD BOSANSKOM ZASTAVOM
    Legenda kaže da je izvjesni katolički svećenik u zabitoj američkoj provinciji početkom šezdesetih godina na jednoj od nedjeljnih misa rock'n'roll proglasio sotoninim izumom a one koji tu muziku slušaju i stvaraju za đavolove sluge ili, u najboljem slučaju, zavedene griješnike. Daljnja priča tvrdi da se pop posebno okomio na električnu gitaru, dobrodušno njen zvuk okrstivši cviljenjem iz pakla, suludim kricima koji najavljuju opću apokalipsu. Koliko je dotični sveštenik, ali i desetine njemu sličnih koji su u doba najveće ekspanzije rocka pokušali ovakvim nebulozama zaustaviti nezadrživi prodor ove muzike, u svome krstaškom ratu protiv rocka imao uspjeha – poznato je. Danas, skoro trideset godina nakon toga, zvuk električne gitare u okupiranom Sarajevu postao je simbol – ne više najave apokalipse, već bilježenje te iste apokalipse od koje veću, valjda, niti jedan drugi grad ne može doživjeti. Ali istovremeno postaje i jedan čudan i, što se mene tiče, predivan način da se toj apokalipsi nacerimo u lice, pljunemo je sa onom silinom kojom panker pljune muzičara koji ga na kocertu ne zadovoljava svirkom.

    Upravo to je učinio koncert SCH, jednostavno rečeno jednog od najboljih rock bendova koje je ovaj grad ikad imao. Ljudi koji su prvi javno zasvirali pod bosanskim grbom, i to u Beogradu, svega nekoliko sedmica pred početak rata, a nakon čega je glavni grad Srbije ostao izlijepljen bosanskim zastavama sa plakata SCH, ponovili su to po ko zna koji put i u Sarajevu. I dok su po gradu ponegdje gorjele vatre koje su imale više sličnosti nego što su to na prvi pogled čini sa onim vatrama koje su američki sveštenici pravili šezdesetih javnim spaljivanje rock ploča, SCH je još jednom pokazao da je mnogo više od obične šizofrenije.

    Jedan moj prijatelj voli cijeli ovaj rat gledati kroz prizmu rock'n'rolla i mnogo puta se sa njim u tom nisam mogao složiti. Ovaj put, iako nije trenutno ovdje, a znam da bi tako ustvrdio, sa njim se moramo složiti. Jer rat u kojem SCH svira u gradu kojeg drže opkoljenim oni koji taj isti SCH nisu mogli skontati mora bar jednim, pa makar i malim, dijelom postati pitanje rocka. Pa makar to i imalo veze sa apokalipsom.

    KARIM ZAIMOVIĆ, BH DANI, SARAJEVO, 1993.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *