Kategorije
Sarajevski epitaf

Sjećanje: Šukrija Pandžo

U svojoj poeziji Šukriji Pandži je stalo prvenstveno do njegovog intimnog univerzuma, do želje da se nametne isključivo skladnom i iskrenom pjesmom.

Šukrija Pandžo
Šukrija Pandžo

Šukrija Pandžo je poznati bosanskohercegovački književnik. Rođen je 1910. godine u Ulogu kod Kalinovika. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, učiteljsku školu u Mostaru, a studirao književnost i francuski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu. Od 1940. godine radi kao učitelj i nastavnik u brojnim seoskim školama.

Po dolasku u Sarajevo, najprije radi kao nastavnik, da bi 1948. godine postao urednik u Kulturnoj redakciji nekadašnjeg Radio Sarajeva, gdje je autor popularne humorističke emisije ‘Veselo veče’. Jedan je od osnivača Udruženja književnika BiH.

Pandžo je pisao poeziju, prozu i dramske tekstove za djecu i odrasle. Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH: za zbirku pjesama ‘Razgovori’ (1954) i zbirku priča ‘Samo još kosovi zvižduću’ (1961).

Desetog aprila 1970. godine je dobio spomen-plaketu kao priznanje za dugogodišnji uspješan rad na nekadašnjoj RTV Sarajevo. Od Josipa Broza Tita 1. juna 1970. godine dobija Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima. Šukrija Pandžo je umro 30. maja 1984. godine u Sarajevu.

Gustav Krklec, Ahmet Hromadžić, Safet Burina i Šukrija Pandžo
Gustav Krklec, Ahmet Hromadžić, Safet Burina i Šukrija Pandžo

Šukrija Pandžo: Koncert kraj rijeke

Svirala moja od rakite,
kraj plave rijeke svira,
dođu leptiri da me zakite,
a vjetar kosu dira.

Slušaju ovce, kudrov, ptice,
i ćute – svirala jeca,
gledaju blago u moje lice,
k'o da su mala djeca.

Tad cvrčak žive takne rukom,
zapjeva glasno iz trave,
a za njim odmah sa zviždukom
kosovi crni se jave.

Svi se trudimo ko će bolje,
dirnuti u žicu i dirku,
pa iznad šume i niz polje
prosuti pjesmu i svirku.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *