Uz sve tuge, tragediju i užas kroz koji je prošao ovaj grad, bilo je toliko topline, ljubavi, razumijevanja i lijepih riječi.
Nakon Dubrovnika dolazi u Sarajevo, gdje nastupa u tadašnjem “Malom pozorištu” (današnji Kamerni teatar 55) koje je bilo rodonačelnik pozorišne avangarde na Balkanu. U Sarajevu je debitovao u nezaboravnoj predstavi Radoslava Dorića “Noć ubica”, a zatim je u tri sezone odigrao čitav niz zapaženih uloga, počev od glavnih u predstavama “Pljačka” i “Mračna komedija”, pa do sporednih u predstavama “Usamljena gomila” i “Veleizdajnički proces”, sve do naslovnih u predstavama “Viktor ili djeca na vlasti” i “Idiot”.
Podjednako je vezan i za Kamerni teatar 55. Ostvaruje uloge u predstavama “Smrt trgovačkog putnika”, “Rucante”, “Sporting life”, “Lijepa Vida”, “Divlje meso”, “Karamazovi”, “Makedonsko slanje”, “Nije čovjek ko ne umre”, a i danas se pamti njegova sjajna rola Henrika u “Vjenčanju Gombroviča”, u režiji Tadeusha Mintza. Za ostvarenja u predstavi “Noć ubica” je dobio “Zlatni lovor vijenac” Internacionalnog teatarskog festivala MESS.
“Mnogi su me pitali jesam li ja, kao Srbin iz Čačka, požalio što sam ostao za vrijeme rata u Sarajevu. Nikada. I ne daj Bože da se to ponovi, učinio bih isto. Uz sve tuge, tragediju i užas kroz koji je prošao ovaj grad, bilo je toliko topline, ljubavi, razumijevanja i lijepih riječi.” (Zoran Bečić, Oslobođenje, 2004)
Kao glumac, često gostuje u Tuzli, predstavom “Hamdibeg”, kao i Mostaru, predstavom “Ruho”.
Do kraja života igrao je svoju posljednju ulogu, dobivši i svoj posljednji aplauz na otvorenoj sceni, tumačeći lik Alihodže u predstavi “Legenda o Ali-paši”.
Preminuo je 29. marta 2006. godine u Sarajevu.
U sklopu Festivala komedije Bosne i Hercegovine “Mostarska liska 2006.” posthumno mu je dodijeljena nagrada “Velika mostarska liska”.