Međunarodni praznik rada obilježava se u spomen na velike radničke proteste održane u Chicagu, 1. maja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Crveni karanfil – simbol krvi prolivene za radnička prava
Tokom cijelog 19. vijeka radnici su bezdušno iskorištavani. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude, koji su u zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uslove rada, ali i života. Štrajkaški pokreti se najviše javljaju u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ilustracija protesta u Chicagu 1. maja 1896. godine
Prvog maja 1886. godine u Chicagu je protestovalo više od 40.000 radnika sa zahtjevima poznatim pod nazivom 3 OSMICE – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Vlast, nezadovoljna pobunom potlačenih radnika, izdaje naređenje policiji da interveniše oružjem. Ubijeno je šest, a ranjeno više od 50 radnika. Veliki broj demonstranata je uhapšen, a vođe štrajka se izveden pred sud gdje ih je petoro osuđeno na smrt, a tri na dugogodišnju robiju.
Protesti socijalista na njujorškom Union Square-u, 1 maja 1912. godine
U spomen na ovo krvoproliće u Chichagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da se Prvog maja svake godine održavaju radnički protesti. Već od 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opšte solidarnosti radnika cijelog svijeta.