Predlažem da se u Sarajevu podigne spomenik legendarnoj gradskoj prostitutki Šuhri. Ordinirala je na prostoru prekoputa kasarne ‘Maršal Tito’, između dviju važnih sarajevskih zgrada: Filozofskog fakulteta i Zemaljskog muzeja. Te je dvije sarajevske ljepotice razdvajala ulica Franje Račkoga, a spajao širok i njegovan travnjak pod nadzorom komunalnog preduzeća ‘Park’. Često se na tome travnjaku ispred Muzeja, u večernje i noćne sate, događalo da Šuhra štiklom, preko vojničkih ramena, upire u zid i sljeme bosanskog stećka s početka XV stoljeća, što na dragocjenu bosansku kulturnu baštinu nije ostavljalo nikakvog štetnog traga.
Svoje usluge pružala je samo i jedino vojnicima iz kasarne prekoputa ulice, odbijajući sve druge, financijski i higijenski mnogo povoljnije ponude zainteresiranih civilnih mušterija. Cijena njene usluge bila je jedinstvena za sva uniformisana vojna lica, od regruta i pitomca do majora, pukovnika, komandanta garnizona i njegovog pomoćnika za moral. Urbana legenda pojavu tumači ovako. Mladiću kojeg je voljela i koji je volio nju, određeno je da služi vojsku u čuvenoj JRM – Jugoslavenska ratna mornarica! – što jeste bila velika čast, ali se plaćala skupo: vojni rok je trajao pune tri godine! Na posljednjem ljubavnom sastanku, noć uoči polaska na dug put i dugo odsustvo, budući mornar je odlučnim glasom svojoj voljenoj kazao ovako: ‘Ti si sad slobodna žena i možeš raditi šta hoćeš. Ja te ne mogu vjenčati, jer ko zna šta za tri godine može biti i s tobom i sa mnom. Ženiti te sigurno neću, kad se vratim, ni za tri ni za trideset godina. Niti ćeš ti biti ti, niti ću ja biti ja. Čim ujutru uđem u voz, ti si slobodna žena. Upamti da sam te volio i da nisam imao drugu ženu osim tebe.’ Tako se zauvijek rastadoše, njena tuga potraja nešto više od sedam mjeseci, i život krenu tamo kud je bio naumio.
Sarajevo ne bijaše grubo prema Šuhri nego joj ubrzo dade prikladan nadimak: Vojnička Majka! Mučka opsada Sarajeva, tokom rata protiv Bosne, učinila je da izgubi svoje stalne mušterije, a da joj se u profesiju – radeći sa mnogobrojnim strancima na službi u Sarajevu – ubace naočite gospođe, djevojke i dame s kojima se ona onakva, sitna i nikakva, ni u čemu nije mogla nadmetati. Bijahu to najteži dani njenoga života. Svojim sitnim dupetom milosrdna Šuhreta mrdala je po Sarajevu još neko vrijeme nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a zatim se bez ogorčenja i gunđanja povukla u samoću i spokoj anonimnosti.
Bliži se vrijeme kad će i naša država, žalosna zemljica Bosna, donijeti Zakon o legalizaciji prostitucije. Već danas, legitimni su mnogi njeni oblici, od najprostijih, po raskrsnicama frekventnijih autoputeva i cesta, do raznih, indirektnih, ‘daljinskih’, i neposrednih, kancelarijskih, oblika tzv. sponzoraja. Posljednjih su godina značajnu ulogu preuzeli sofisticirani načini prostitucije putem društvenih mreža, poput nadasve popularnog Facebooka. Njima, internetskim društvenim mrežama u tome smislu treba odati javno priznanje: posao prostitucije učinile su gotovo nevidljivim, a u potpunosti eliminirali potrebu za nezakonitim djelovanjem organizatora i posrednika u vidu makroa – tobožnjeg zaštitnika, a stvarnog izrabljivača, siledžije i kriminalca. Sve konce svoga poslovanja inteligentna i samostalna dama drži u svojim rukama.
Ako smo u dvije posljednje decenije stigli podići valjane i dostojanstvene spomenike njihovim visočanstvima Hercegovačkom Tovaru, Bosanskom Brdskom Konju, Brus Liu i pokojem teškom ratnom zločincu – zbilja je krajnje vrijeme da se odužimo i jednoj našoj zaslužnoj sugrađanki, makar kakvom jeftinom spomen-pločom na trotoaru ulice Zmaja od Bosne, u blizini Zemaljskog muzeja. Da ne ode u zaborav nego u trajno kolektivno sjećanje – milosrdna Vojnička Majka, legendarna sarajevska prostitutka Šuhreta, zvana Šuhra.
piše: Abdulah Sidran