Sunčano i toplo

Suncem okupani Olimpijski muzej u Sarajevu
Suncem okupani Olimpijski muzej u Sarajevu
Subotnje sunčano i toplo. Šteta bi bilo sad kvariti utiske nakon skoro savršenog dana provedenog u šetnji, da se utisci ovdje uopšte mogu pokvariti. Pod uslovom da vas zdravlje sluša, garant ste, sasvim obradovani suncem, poželjeli malo protegnuti noge barem jednom šetnjom kroz grad

piše: Nermin Čengić

Ukoliko ste se, jednog meteorološki prelijepog aprilskog popodneva, odlučili na šetnju glavnim gradom Bosne i Hercegovine, ne biste mogli svakako izbjeći stadardne rupe na cesti, nedostatak šahtova, skele na fasadama koje prepriječavaju trotoare, a posebno ne biste mogli izbjeći pse, nekad lutalice, a sad sasvim legitimne stanovnike grada. Oni, istina, nemaju CIPS-ove identifikacione dokumente ali su ih, obzirom na staž koji nabiše dok ni od kog ometani u čoporima hode Sarajevom posljednjih godina, u potpunosti zaslužili. Pa i biometrijski pasoši da im se daju, samo što oni ne bi stajali u redu. Rastjerali bi ljutitim lavežom gužvu i nacalili se na šalter dok bi prestrašena službenica ulagala nadljudske napore da uzme dušu loše urađenom računarskom sistemu koji svako malo koči, a kako bi najnovijim građanima obezbjedila putne isprave.

Ako biste kojim slučajem krenuli na Ciglane, ne biste mogli zaobići kampere poredane u parku ispred zgrade Vlade koje nema. Ustvari ima je, ali je nema. Ako niste već zbunjeni paradoksom prethodne rečenice, jer ne pratite ovdašnje turbo-nebuloze, tek će vam se prava zbunjenost pojaviti na faci kada saznate da, ako ste jučer čuli kako je neko odustao od prenemaganja – otići sa funkcije ili ostati na funkciji, danas bi se ta slika vrlo vjerovatno radikalno izmijenila. Nesreća je veća što u rukama takvih pregiba-hanuma stoje i pečati bez kojih novoizabrani mogu mahati ušima dok cupkaju čekajući da guzu smjeste na fotelju s koje bivši neće da ustanu. A kamperi k'o kamperi. Osladilo im se pa neće nigdje. Vide gostoljubiv grad, raja im priđe udijeli koju markicu, donese sokić, sapatno progovori koju i nastavlja svojim glamurom, dok kamperi ostaju u iščekivanju da im valjda dođe more ili bilo ko od gazdica kampa i barem im poželi dobrodošlicu. Ne bi bilo loše da se i neka muzika dovede pa bi to možebitno istjeralo nekog iz zgrade pred kojom se kampuje, te bi se našla prilika i za obraćanje obespravljenim turistima iz Viteza.

Ako vas je put naveo na Koševsko brdo dobro razmislite kojim ćete putem, odnosno s koje strane prići. S one željezničke biste mogli svjedočiti “skoku u bazen” sa najvišeg sprata, pa bi vas i televizija uslikala, a brzi digitalac netom prenio na internet. Ako vam je do pomračenja slave Ekremu Jevriću eto vam načina da postanete zvijezda jer bi vas u obliku video-klipa uporni lajker širio na sve strane ushićen visprenošću vašeg svjedočenja i živopisnošću komentara. A budali koja je skočila, odnesite cvijeće na grob u znak zahvalnosti za nenadani zvjezdani trenutak koji ste doživjeli. Ako pomislite: skočio jedan neće više, i ja sam isto pomislio. Ali me Izo malo pokolebao jer, tvrdi on, sad će taj toranj postat’ popularan na tržištu oduzimanja života pošto se, Izo tvrdi, u samoubilačkim krugovima to odmah pročuje.

Nemojte se plašiti da bi vas, gluho bilo, od izlaska na sunčanu stranu mogao odgovoriti neki Popis stanovništva ili slično. To se ovdje neće desiti još dugo. Statistike nam svakako ne trebaju. Samo bi još više uvukli glavu u ramena od aždahine nevjerice (‘dje ja ovo živim u vulgarnost). Jer kad bismo još došli i do tačnog broja ovih i onih, nezaposlenih, nezdravih, i ostalih, u cijelom svijetu klikom dostupih podataka na osnovu kojih se unapređuje zemlja, da ne kažem država, ne bismo više ni na škrge disali. Svud oko nas se rade popisi, a ovdje se još ne može ili neće ni na svoje staro ognjište. Ako se može i hoće onda povratnik ima vrlo izglednu priliku da iskusi novi nastavak Zla koje nikad nije ni ugušeno. O tome vam više mogu reći ljudi u Bosanskom Novom, pardon, Novom Gradu, kako se nasilno predilo ime te opštine i grada na vrh Bosne i Hercegovine.

Ima li šta lijepo, redovno me pitaju kad god žuč prolijem. Ima, kako nema, samo zatvoriš oči i pregršt uspomena će doletjeti o životu na Zemlji koji je nekad postojao i u glavnom gradu. O tome znaš jer još uvijek vjeruješ da si do prije dvadeset godina zaista živio. Al’ da ne dramim opet kako imam običaj, jer zaista bude i lijepih stvari koje se dese. Tako je ove godine pripremljen iznenađujuće veliki broj dešavanja koja će biti u ponudi ovih dana u Sarajevu povodom Dana grada – 6. aprila. Ljudi se potrudili da ga obilježe na način na koji vole i umiju, pa će bit’ izložbi, koncerata, biciklizma, pozorišta… uglavnom, svega što će u tih nekoliko “sarajevskih” dana pokušati ostaviti dojam da je ovaj grad i dalje grad, a ne iluzija. Međutim, problem je upravo u te tri riječi – nekoliko “sarajevskih” dana – jer kad Dan grada prestane, te ukoliko isti prođe bez žrtava na osnovu kojih se priča produžava za još heftu, vraćamo se gdje smo stali. Nastavku životarenja na komadima asfalta i betona koji će, kažu ovog ljeta biti ko zna koji put u posljednjih nekoliko godina, sanirani. Ovdje se za asfalt garancija ne traži. Vjeruje se da će se o kvalitetu posla među sobom dogovoriti sami izvođači radova, a kako i ne bi tako bivalo kad kantonalni premijer, je l’ ono Musić, nedavno za kriminalce reče da bi najbolje bilo da se oni sami među sobom dogovore koji ostaje, a koji će na Vlakovo (gradsko groblje). Kol'ko nam je premijer vrijedan i sposoban, ne mogu mu se na prvu ni imena sjetit’.

Prije nego opet počnem crnjačit’, kažu meteorolozi da će i sutra biti sunčano i toplo. Ako ne bolujete od prehlada, grlobolja, ili epidemijom označenih zaušnjaka, zadajte se malo u prirodu, na izlet. Poigrajte fudbala. Rezultat lopte koju odigrate će biti vrednovan isto k'o i rezultati, još uvijek igrajuće, zvanične Premijer lige BiH iako je ona već drugi dan posao za ništa (ako je ikad i bilo kakve koristi od nje), jer su stranci-vanzemaljci kaznili našu glupost i tišinu koju proizvodimo dok nas nekoliko fašističkih kokošara magarče i bacaju u zapećak svijeta. No, sad niti o tome ne morate šutiti jer, uvjerili smo se toliko puta, što više šutimo količina stvari o kojima šutimo se smanjuje. U svakom slučaju, uživajte u nedjelji jer poslije nje dolazi novi ponedjeljak, a laži i prevara ostaju stari, baš isti kakve ste ih zamrznuli u petak. Smrt fašizmu!

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *