Tag: ekonomija

  • Godina bez iluzija

    Godina bez iluzija

    Ako bi se protekla godina morala svesti na jednu rečenicu, ona bi vjerovatno glasila: svijet više ne pokušava da se pretvara da je stabilan. Maske su pale, retorika je ogoljena, a pukotine u sistemima koji su decenijama glumili funkcionalnost postale su vidljive i golim okom.

    Politika: normalizacija haosa

    Politički pejzaž protekle godine nije donio velika iznenađenja, ali je donio ono opasnije — navikavanje. Navikavanje na ratove koji se „ne tiču svih“, na diplomatski jezik koji ne skriva cinizam, na demokratiju koja se sve češće koristi kao dekor, a ne kao suština. Izbori se održavaju, ali povjerenje ne raste. Lideri se smjenjuju, ali obrasci ostaju isti.

    Posebno zabrinjava lakoća s kojom se autoritarne prakse danas više ne kriju, nego objašnjavaju kao „nužne“, „privremene“ ili „u interesu sigurnosti“. Politika je prestala nuditi viziju — nudi samo upravljanje krizom, a kriza, čini se, postaje trajno stanje.

    Ekonomija: rast bez ljudi

    Ekonomski pokazatelji su, paradoksalno, često „pozitivni“. Rast BDP-a, stabilizacija inflacije, optimistične prognoze tržišta. Ali iza tih brojki stoji surova istina: ekonomija se oporavlja brže nego ljudi. Rad postaje nesigurniji, srednja klasa tanja, a razlika između onih koji imaju i onih koji preživljavaju – brutalno vidljiva.

    Tehnološki napredak, posebno u oblasti vještačke inteligencije, otvorio je nova pitanja o radu, dostojanstvu i vrijednosti ljudskog doprinosa. Dok kompanije bilježe rekorde, pojedinci se pitaju imaju li još uvijek mjesto u sistemu koji sve efikasnije funkcioniše bez njih.

    Ljudska prava: selektivna savjest

    Proteklu godinu obilježila je i selektivnost empatije. Ljudska prava su ostala univerzalna u teoriji, ali duboko relativna u praksi. Stradanja se mjere geopolitičkom važnošću, a patnja dobija ili gubi na vrijednosti u zavisnosti od toga ko pati i gdje.

    Sloboda govora je formalno zaštićena, ali sve češće podložna algoritmima, pritiscima i autocenzuri. Prava postoje, ali njihova primjena zavisi od konteksta, interesa i trenutne političke klime.

    Kultura: otpor tišinom

    Kultura je, kao i mnogo puta ranije, reagovala povlačenjem i šapatom umjesto urlika. Veliki narativi su ustupili mjesto ličnim pričama, introspekciji i fragmentima identiteta. Film, književnost i vizuelna umjetnost češće su se bavili unutrašnjim lomovima nego velikim idejama.

    To nije slabost, već odraz vremena: umjetnost se povukla tamo gdje politika više ne dopire. U tišinu, u sumnju, u pitanje smisla.

    Sport: posljednja iluzija pravednosti

    Sport je i dalje nudio ono što društvo sve rjeđe pruža — jasna pravila i mjerljiv ishod. Ipak, ni on nije imun na novac, politiku i interes. Fair-play je ostao ideal, ali ne i pravilo. Ipak, u trenucima kolektivne radosti, sport je podsjetio da ljudi još uvijek žele vjerovati u zajednički uspjeh, makar na 90 minuta.

    Muzika: nostalgija kao odgovor

    Muzika protekle godine često je gledala unazad. Povratak starim zvukovima, reunion turneje, remakeovi i citati prošlosti nisu slučajni. Nostalgija je postala sigurno utočište u vremenu koje ne nudi jasnu sliku budućnosti. Nova muzika postoji, ali često bez ambicije da mijenja svijet — više da ga preživi.

    Društvo: umor, ali ne i kraj

    Opšte stanje društva može se opisati jednom riječju: umor. Umor od kriza, od polarizacije, od stalnog osjećaja da se „nešto mora desiti“, a nikada se ne desi ništa suštinski novo. Ipak, ispod tog umora tinja nešto važno — odbijanje potpune apatije.

    Ljudi još uvijek razgovaraju, pišu, stvaraju, pomažu jedni drugima. Ne zato što vjeruju u brze promjene, nego zato što je to posljednji oblik otpora koji ne zahtijeva dozvolu.

    Stvarnost kakva jeste

    Ova godina nije bila prelomna, ali je bila razotkrivajuća. Pokazala je gdje smo tačno, bez velikih iluzija i bez lažnog optimizma. Možda je to njen najveći doprinos: prisilila nas je da gledamo stvarnost onakvu kakva jeste.

    A tek kada se stvarnost vidi jasno, postoji i minimalna šansa da se jednog dana promijeni.

    piše: Nikola Sjen

  • Tržište rada glavnog grada: stanje i budući pravci razvoja

    Tržište rada glavnog grada: stanje i budući pravci razvoja

    Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine ekonomsko je središte zemlje i kantona s najvećim brojem zaposlenih, ali i pored toga situacija na tržištu rada u gradu je složena i višeslojna, sa pozitivnim trendovima, ali i značajnim izazovima koji zahtijevaju sistemska rješenja.

    Trenutno stanje zapošljavanja

    Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Kantona Sarajevo, broj registrovanih nezaposlenih krajem 2023. godine iznosio je 53.062, što odgovara stopi nezaposlenosti od 24,9%.

    Iako je stopa zaposlenosti u Kantonu Sarajevo znatno veća nego u ostatku bosanskoheregovačkog entiteta Federacija BiH, ona i dalje postoji značajan broj dugotrajno nezaposlenih, posebno u nekim općinama kao što je Trnovo, gdje stopa nezaposlenosti prelazi 50%.

    Struktura nezaposlenih pokazuje da najviše problema imaju osobe sa srednjom stručnom spremom, kvalifikovani i nekvalifikovani radnici. Dugotrajna nezaposlenost je izražena: više od polovice nezaposlenih (57,5%) traži posao više od tri godine, što dovodi do gubitka vještina, smanjenja motivacije i socijalne izolacije.

    Zaposlenost u Kantonu Sarajevo

    Kanton Sarajevo ima značajan broj zaposlenih: krajem 2023. godine bilo je 159.636 zaposlenih. Ova brojka pokazuje da je grad glavni privredni centar u zemlji, s višim stepenom zaposlenosti nego u prosjeku entiteta Federacija BiH.

    Ipak, razvojna strategija Kantona Sarajevo ukazuje na problem neusklađenosti obrazovanja i potreba privrede — određena zanimanja su prezasićena, dok postoji deficit kvalifikovanih kadrova u sektorima poput IT-a, zdravstva i građevinarstva.

    Širi kontekst i trendovi

    U drugom kvartalu 2025. godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, ekonomsku aktivnost ima tek 49,4% radno sposobnih, dok stopa zaposlenosti iznosi 42,3%, a udio nezaposlenih među aktivnima 14,5%. Istovremeno, Bosna i Hercegovina bilježi pad broja registrovanih nezaposlenih — na kraju 2024. godine bilo ih je 320.696, što predstavlja godišnji pad od oko 6,64%.

    Ovi podaci pokazuju djelomično pozitivne trendove, ali i ukazuju na veliki neiskorišten potencijal radne snage. Polovina radno sposobnih građana u entitetu Federacija BiH nije ekonomski aktivna, što predstavlja izazov za dugoročni razvoj tržišta rada.

    Izazovi tržišta rada u Sarajevu

    1. Dugotrajna nezaposlenost – veliki broj osoba traži posao godinama, što negativno utiče na motivaciju i zapošljivost.
    2. Neusklađenost obrazovanja i tržišta rada – određeni sektori imaju višak radne snage, dok u drugim sektorima vlada deficit kvalifikovanih kadrova.
    3. Neaktivnost radne snage – skoro polovina radno sposobnih građana nije ni u radnoj snazi, što znači da veliki dio potencijala ostaje neiskorišten.
    4. Dobna i rodna neravnoteža – mladi (15–24) i starije osobe (45+) su posebno ugrožene, te zahtijevaju ciljane programe zapošljavanja.
    5. Plate i uslovi rada – niske plate i nesigurni ugovori otežavaju stabilno zapošljavanje i motivaciju za tržište rada.

    Perspektive i preporuke

    Za poboljšanje situacije na tržištu rada u Sarajevu potrebni su aktivacijski programi – posebni programi za dugotrajno nezaposlene i mlade, kako bi se smanjila dugotrajna nezaposlenost; obrazovna reforma – usklađivanje školskih i fakultetskih programa s potrebama tržišta rada, posebno u sektorima sa deficitom kvalifikovanih kadrova; podrška malim i srednjim preduzećima – stimuliranje privatnog sektora kroz porezne olakšice, subvencije i jednostavnije procedure; ciljana politika zapošljavanja – fokus na ranjive grupe (mladi, stariji, osobe s invaliditetom); monitoring i analiza tržišta rada – praćenje trendova, zapošljavanja i potreba poslodavaca kako bi politike bile fleksibilne i efektivne.

    Sarajevo je ekonomski centar Bosne i Hercegovine, s većim stepenom zaposlenosti nego ostatak entiteta Federacija BiH, ali i s višom stopom registrovane nezaposlenosti i značajnim izazovima. Dugotrajna nezaposlenost, neusklađenost obrazovanja i potreba tržišta rada, te neaktivnost radno sposobnih predstavljaju ključne prepreke.

    Ukoliko se provode sistemske i ciljane mjere, moguće je smanjiti nezaposlenost, povećati zaposlenost i stvoriti bolje uvjete za rast ekonomije i socijalnu stabilnost.

    Perspektiva Sarajeva je razvoj inkluzivnog i fleksibilnog tržišta rada koje će koristiti i građanima, i privredi, te potaknuti dugoročni ekonomski razvoj.