Tag: muzika

  • Godina bez iluzija

    Godina bez iluzija

    Ako bi se protekla godina morala svesti na jednu rečenicu, ona bi vjerovatno glasila: svijet više ne pokušava da se pretvara da je stabilan. Maske su pale, retorika je ogoljena, a pukotine u sistemima koji su decenijama glumili funkcionalnost postale su vidljive i golim okom.

    Politika: normalizacija haosa

    Politički pejzaž protekle godine nije donio velika iznenađenja, ali je donio ono opasnije — navikavanje. Navikavanje na ratove koji se „ne tiču svih“, na diplomatski jezik koji ne skriva cinizam, na demokratiju koja se sve češće koristi kao dekor, a ne kao suština. Izbori se održavaju, ali povjerenje ne raste. Lideri se smjenjuju, ali obrasci ostaju isti.

    Posebno zabrinjava lakoća s kojom se autoritarne prakse danas više ne kriju, nego objašnjavaju kao „nužne“, „privremene“ ili „u interesu sigurnosti“. Politika je prestala nuditi viziju — nudi samo upravljanje krizom, a kriza, čini se, postaje trajno stanje.

    Ekonomija: rast bez ljudi

    Ekonomski pokazatelji su, paradoksalno, često „pozitivni“. Rast BDP-a, stabilizacija inflacije, optimistične prognoze tržišta. Ali iza tih brojki stoji surova istina: ekonomija se oporavlja brže nego ljudi. Rad postaje nesigurniji, srednja klasa tanja, a razlika između onih koji imaju i onih koji preživljavaju – brutalno vidljiva.

    Tehnološki napredak, posebno u oblasti vještačke inteligencije, otvorio je nova pitanja o radu, dostojanstvu i vrijednosti ljudskog doprinosa. Dok kompanije bilježe rekorde, pojedinci se pitaju imaju li još uvijek mjesto u sistemu koji sve efikasnije funkcioniše bez njih.

    Ljudska prava: selektivna savjest

    Proteklu godinu obilježila je i selektivnost empatije. Ljudska prava su ostala univerzalna u teoriji, ali duboko relativna u praksi. Stradanja se mjere geopolitičkom važnošću, a patnja dobija ili gubi na vrijednosti u zavisnosti od toga ko pati i gdje.

    Sloboda govora je formalno zaštićena, ali sve češće podložna algoritmima, pritiscima i autocenzuri. Prava postoje, ali njihova primjena zavisi od konteksta, interesa i trenutne političke klime.

    Kultura: otpor tišinom

    Kultura je, kao i mnogo puta ranije, reagovala povlačenjem i šapatom umjesto urlika. Veliki narativi su ustupili mjesto ličnim pričama, introspekciji i fragmentima identiteta. Film, književnost i vizuelna umjetnost češće su se bavili unutrašnjim lomovima nego velikim idejama.

    To nije slabost, već odraz vremena: umjetnost se povukla tamo gdje politika više ne dopire. U tišinu, u sumnju, u pitanje smisla.

    Sport: posljednja iluzija pravednosti

    Sport je i dalje nudio ono što društvo sve rjeđe pruža — jasna pravila i mjerljiv ishod. Ipak, ni on nije imun na novac, politiku i interes. Fair-play je ostao ideal, ali ne i pravilo. Ipak, u trenucima kolektivne radosti, sport je podsjetio da ljudi još uvijek žele vjerovati u zajednički uspjeh, makar na 90 minuta.

    Muzika: nostalgija kao odgovor

    Muzika protekle godine često je gledala unazad. Povratak starim zvukovima, reunion turneje, remakeovi i citati prošlosti nisu slučajni. Nostalgija je postala sigurno utočište u vremenu koje ne nudi jasnu sliku budućnosti. Nova muzika postoji, ali često bez ambicije da mijenja svijet — više da ga preživi.

    Društvo: umor, ali ne i kraj

    Opšte stanje društva može se opisati jednom riječju: umor. Umor od kriza, od polarizacije, od stalnog osjećaja da se „nešto mora desiti“, a nikada se ne desi ništa suštinski novo. Ipak, ispod tog umora tinja nešto važno — odbijanje potpune apatije.

    Ljudi još uvijek razgovaraju, pišu, stvaraju, pomažu jedni drugima. Ne zato što vjeruju u brze promjene, nego zato što je to posljednji oblik otpora koji ne zahtijeva dozvolu.

    Stvarnost kakva jeste

    Ova godina nije bila prelomna, ali je bila razotkrivajuća. Pokazala je gdje smo tačno, bez velikih iluzija i bez lažnog optimizma. Možda je to njen najveći doprinos: prisilila nas je da gledamo stvarnost onakvu kakva jeste.

    A tek kada se stvarnost vidi jasno, postoji i minimalna šansa da se jednog dana promijeni.

    piše: Nikola Sjen

  • Letu Štuke: Sarajevo kroz muziku, emocije i društvene poruke

    Letu Štuke: Sarajevo kroz muziku, emocije i društvene poruke

    Letu Štuke je sarajevski bend koji već više od dvije decenije oblikuje muzičku scenu Bosne i Hercegovine i regiona.

    Popularne Štuke su osnovane početkom 2000-ih, a frontmen i glavni autor Dino Šaran, poznat je po emotivnim tekstovima koji spajaju lično preikspitivanje sa društvenim refleksijama.

    Bend je kroz godine postao simbol melanholične pop-rock alternative, s jedinstvenim pristupom koji spaja kvalitetnu produkciju, angažovane tekstove i prepoznatljiv muzički identitet.

    Rezultat entuzijazma

    Letu Štuke su nastali u Sarajevu kao rezultat entuzijazma grupe mladih muzičara koji su željeli artikulisati svoje osjećaje i pogled na društvo kroz muziku. Osnovnu postavu čine: Dino Šaran – vokal i gitara, frontmen i autor većine tekstova; Dejan Ostojić – bas gitara; Emir Jugo – gitara; Bojan Ahac – klavijature; Nedžad Mulaomerović – bubnjevi i udaraljke.

    Spiritus movens Štuka, Dino Šaran također je poznat po pisanju muzike za druge izvođače, a značajn je i njegov angažman na komponovanju za televizijske sadržaje, što dodatno potvrđuje njegov status jednog od ključnih autora regionalne muzičke scene.

    Diskografija i muzički doprinos

    Štuke svoju karijeru započinju snimanjem demo materijala 2004. godine, a već godinu dana kasnije potpisuju ugovor sa izdavačkom kućom Menart iz Zagreba.

    Prvi album, „Letu Štuke“ (2005), sniman je u Sarajevu, miksan u Amsterdamu, a produkciju je na sebe preuzeo prijatelj i stalni saradnik benda Đani Pervan. Album je odmah zabilježio značajan uspjeh i postavio bend kao jedan od najzanimljivijih novih aktera na sceni.

    Svoj jedinstveni i prepoznatljivi zvuk nastavljaju graditi i razvijati i na izdanjima koja su uslijedila, a to su albumi:

    • Proteini i ugljikohidrati (2008) – album koji spaja pop i alternativni rock sa urbanim lirskim temama
    • Brojevi računa (2011) – introspektivniji rad sa društveno angažovanim temama
    • Topla voda (2018) – zreliji zvuk kroz kombinaciju akustičnih i elektronskih elemenata

    Hitovi poput „Mjesto za dvoje“, „Minimalizam“, „Tesla“, „Šutiš“ kao i duet „Sunce“ sa Darkom Rundekom ostaju uklesani u pamćenju njihovih ljubitelja i predstavljaju ključne pjesme aktuelne sarajevske muzičke scene.

    Društveni angažman i stil

    Letu Štuke su poznati po angažovanim tekstovima, koji često tematiziraju postratnu Bosnu i Hercegovinu i okolinu, ljubav, egzistencijalna pitanja i društvene fenomene. Njihov pristup spaja prepoznatljivu preispuitujuću emociju s kritičkim pogledom na društvo, što ih čini relevantnim ne samo u muzičkom, nego i u kulturnom i društvenom smislu. Estetski, bend kombinuje melodičan pop-rock sa elementima elektronike, često stvarajući atmosferične aranžmane koji adekvatno podupiru poruke tekstova.

    Najnovije vijesti i budući planovi

    Letu Štuke se u novembru 2025. godine javljaju s novim singlom „Ljudska prava“, što je ujedno i najava njihovog petog studijskog albuma. Pjesma je snimljena u sarajevskom studiju 5D, za produkciju je bio zadužen Alan Omerović, dok je prigodan video priredio Tarik Bičo. Singl „Ljudska prava“ nosi jasnu društvenu poruku i bavi se savremenim vrijednostima, empatijom i kritikom društvenih normi.

    Sa Štukama u Novu godinu

    Na svojim nastupima Štuke kombinuju svoje hitove sa novim pjesmama, a od recentnih najava izdvajamo njihov nastup u Sarajevu 1. januara 2026. godine, u sklopu novogodišnjeg programa: Koncert će biti besplatan i otvoren za sve posjetioce.

    Simbol identiteta

    Letu Štuke su simbol sarajevskog muzičkog identiteta, a s obzirom da su vrlo prisutni i van granica Bosne i Hercegovine, njihov muzički doprinos cijelom regionu je višestruk.

    Oni povezuju generacije i kroz muziku komuniciraju vrijednosti koje nadilaze lokalni kontekst, istovremeno čuvajući dušu sarajevske muzičke i urbane kulture.

    Njihova karijera pokazuje kako bend može ostati relevantan i kroz društveno odgovornu muziku, održavajući kontakt s publikom, ali i kritički promišljajući svijet oko sebe.