Druže Valtere, tebe pokriva zemlja u dane kada se priroda budi na nov život i kada i mi ulazimo u novi život, slobodni i ponosni na izvojevanu slobodu.
Meni se uvijek činilo kao da ne živi sa mnom u istom gradu već negdje daleko i samo nas usput posjećuje da čuje novosti, da obiđe mene. Uvijek mu se negdje žurilo, kao da je negdje nekoga ostavio i tamo ga čekaju, kao da negdje nešto nije dovršio.