Sarajevo je ostalo bez Sarajlija. Onih koji su otišli namnožilo se više nego onih koji su ostali. Zašto su otišli? Možda je važnije pitanje, zašto i oni koji su još uvijek tu žele da odu?
Lijepe su i značajne knjige, “Sarajevo moj grad”, prva, druga, treća i četvrta. Kažu, bit će ih još. Ne znam kako drugi, ali ja ih unaprijed doživljavam kao važan dokumenat o našim definitivnim i trajnim porazima. I porazima nekadašnjeg Grada.
Pismo prijatelju je neslužbena himna ranjenog grada, kojoj je, kako to obično biva, raja dala sasvim drugo ime i danas je poznata kao Da ti roknu samo dvije
Sarajevo iz vremena austrougarske uprave nije bilo isto kao Sarajevo iz vremena turske vladavine. Njegov identitet se potom mijenjao i 1918. i 1945. i 1995.…
Dogodi se to preko noći. Kreneš u subotu na pijacu, ili da izvedeš psa, ili u Adams na kafu, i vidiš da je tamo gdje je juče bio travnjak danas ograđeno gradilište.
Ovaj koncert Kemala Montena s razlogom ima slogan ‘uz malu pomoć mojih prijatelja’ jer će na pozornicu Zetre, zajedno sa Montenom, izaći njegović prijatelji, najpopularnija estradna imena iz cijele regije.
