Šta je, uistinu, McDonalds do danas čekao? Zašto Zagreb i Beograd imaju taj bezdimni roštilj već par decenija, a Sarajevo mikrovalove troši samo na frizure?
Ovih dana u sarajevskim trolejbusima koji sa Zetre kloparaju prema Otoci i Dobrinji neupućeni kolumnista i nastavnik književnosti začudiće se jednoj neobičnoj pojavi
Sarajevo odavno više nije glavni, a uskoro neće biti ni grad. Biće vesela rupa među brdima, oaza bezbrižnosti u opštoj panici pred sumornom sutrašnjicom. Nenad Veličković o ekskomunikaciji čvaraka i svinjama na vlasti.
Proljeće je stiglo u Sarajevo. S glava na Ferhadiji skinute su kape! Ali prolaznik se ne može radovati; ima nešto u tom blagoglavoljivom optimizmu što budi nelagodu, jezu…Podsjećaju na nešto…te glave na štapovima…
Dokonom šetaču obalom Miljacke više ne privlače pažnju samo kovitlanje lopti i plastičnih boca. Rijeku su, ako se ovaj smeđi koloidni fluid još uvijek može tako nazvati, zaposjele – divlje patke!
Sarajliji, koga štrajk tramvajdžija natjera da komad puta odtabana niz prugu, privući će pažnju čudna skalamerija usred Miljacke. Iti ili ne iti, dalje?
Slučaj je majstor da udesi stvari u životu, kako reče Crnjanski u Romanu o Londonu, ili u nekoj drugoj knjizi, ili to nije bio Crnjanski; ili jeste, samo je rekao nešto sasvim drugo, a ovo je onda rekao neko drugi.