Tridesetogodišnji Rašo živi s ocem, penzionisanim alkoholičarem u malom gradu. Jedva sastavljaja kraj s krajem, daje privatne časove književnosti tinejdžerkama i vodi misiju na lokalnom…
Ono što ovaj tekst čini bezvremenim je upravo to što on savršeno rezonira sa današnjim vremenom, sa današnjom vlašću i njenim (ne)odnosom spram svojih podanika, sa ulizivačkom sviješću potkazivača i sitnih vlastodržaca, mitom, korupcijom i nesvakidašnjim nepotizmom koji, neuništiv i vremenom nenačet, ostaje isti sad, kao i prije nekoliko stoljeća
‘Kad narodna skupština postane buržujski teatar, svi buržujski teatri moraju postati narodne skupštine.’ (1968., natpis iznad ulaza u okupirani teatar Odéon) Već dvadeset godina u…
Predstava Ne volim ponedjeljak u izvedbi Kamernog teatra 55 iz Sarajeva je svoju premijeru doživjela na ovogodišnjem međunarodnom teatarskom festivalu MESS. Radi se o dramskom…
Četvrta sestra je u stvari u čehovljansku porodicu usvojeni mladić Kolja, koga tokom dramskog vremena radnje američka filmska industrija krivo prepozna kao pravu maloljetnu prostitutku…