Kroz ambise padam, nigdje dna
Okuke me trzaju iz sna
Jutro je i jedva gledam, bunovan i snen
Pitam gdje smo al’ svi ćute
Otvaram prozor i shvatam isti tren
Ooo
Grudi reže ostar zrak
Srce kuca brže, to je znak,
Stigli smo, znam
Stigli smo, znam
Ni kroz maglu prizor nije stran
Kamen pored puta dobro znan
Čekam tablu, kad će više, koji joj je vrag
SARAJEVO na njoj piše
I svaki put u srcu drhtaj drag
Ooo
Ništa više nije važno sad
Srce kuca snažno,
To je moj grad
To je moj grad
Panoramu s brda već vidim svu
Minareti prvi već su tu
Obalom poneko seće
Svugdje sanjiv muk
Čaršijom prve ptice lete
Budi ih zvono, tramvaja dragi zvuk
Ooo
U kafiću predah tako rad
Ukus kafe opet prija,
To je moj grad
To je moj grad
To je moj grad
Milić Vukašinović, 1996