U sarajevskoj Kafe-galeriji Zvono (Obala Maka Dizdara 10, Sarajevo) u ponedjeljak, 6. jula 2015. godine od 21 sati će biti otvorena izložba radova nastalih na predmetu Unikatno oblikovanje studenata i studentica treće godine Produkt dizajna Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu.
Svoje radove će u Zvonu izložiti Mirzada Kobilić, Lejla Hero, Denial Kečo, Berin Spahić, Anela Salkić i Adis Bjelanović.
Mirzada Kobilić predstaviće se između ostalog radovima Feuillage, a riječ je o serija unikatnih objekata na tijelu nastalih istraživanjem mogućnosti materijala prirodnog i organskog porijekla. Projekat je obuhvatao razvijanje održivog biomaterijala napravljenog specijalnom tehnikom iskuhavanja lišća. Inspirisano idejom vodiljom da sve što posudimo od prirode, to joj i vratimo, ovaj proizvod, koji je primarno mrtvo i suho lišce, simbolično predstavlja ponovno rađanje i obnavljanje prirode –jedine konstante u našem relativnom svijetu.
Lejla Hero kroz rad roja_negra (špan. roja_ crveno; negra_crno) željela je upotrebom materijala iz svakodnevnice stvoriti nešto novo. U ovom slučaju korišten je papir sa kombinacijom tehnike tkanja, prilikom koje se dobija nova forma. Dobiveni istkani komadi papira su korišteni sa tekstilom botana i izrađen je kaput za djevojke. Prva poveznica sa modom jeste žensko tijelo, prepoznatljiva tema umjetnika i neiscrpnu inspiraciju za svakog od nas.
Denial Kečo naslanjajući se na istraživanja drevnih civilizacija u radu Maske kreira brnjicu, odnosno masku koja prekriva samo nos i usta te postiže druga značenja. Brnjice često dovodimo u vezu sa agresivnim psima ali pojam brnjice ne mora nužno nositi negativne konotacije, one se mogu vezati za osobine ili neke emocije koje svaki čovjek nosi sa sobom kroz život.
Berin Spahić kroz rad Khalwa (arap. khalwa -osama, osamljivanje, odvojenost) želio je spojiti materijalno i duhovno u oblikovanju te spojiti centralnu temu islamske umjetnosti, geometriju, sa duhovnim stanjima svakog pojedinca. Odnosima izmedu trijade: duha (onog esencijalnog, neopipljivog, uvijek cistog), duše (ona koja je uvijek varljiva, koju treba pripitomiti) i materije (onog zemaljskog, vidljivog). Konačni cilj je stvoriti ambijent koji počiva na osnovnim postulatima islamske umjetnosti i duhovnosti.
Anela Salkić uradila je Vatost, rad kojeg čini niz ogrlica različitih dužina i debljina, koje, kada se poredaju po veličini, prave šal. Inspirisane su ogrlicama afričkih plemena (Maasai, Mwila i Turkana), a pravljene su od vate – materijala koji je topao i mekan, a u doticaju sa kožom izuzetno ugodan. Krajnji cilj bio je da asociraju na zagrljaj, a da sam materijal kod čovjeka stvara osjećaj toplote, nježnosti i želju za dodirom materijala.
Adis Bjelanović u radu Passes koji se razvio u obliku jedne scenografije predstavlja dva mobilna zida prenoseći lično emotivno stanje kroz agresivnos oblika jednog lica zidova. Njihova visina koja asocira na odbranu, a u isto vrijeme i na napad, izbačeni uglovi koji daju osjećaj da će nas nešto prerezati i porbiti, tama koja će nas progutati, bolest koja će nas oslabiti su dio scenografije kroz koju trebamo proći. Ako se zidovi zarotiraju, priča se mjenja. Sve je bijelo, glatko, jednostavno i svijetlo. Ne budi instikt odbrane, nego prepuštanja. Vječita borba i vječito istraživanje o ljudskoj prirodi. Šta je tama, a šta svjetlo?
Izložba će biti otvorena do 23. jula 2015. godine.