Za izgradnju stadiona potrošeno 1,7 milijardi dolara

Moses Mabhida Stadion, Durban, Južnoafrička RepublikaKako je zemlja sa 25 posto nezaposlenih i 50 posto siromašnih stanovnika uspjela sagraditi stadione za Svjetsko prvenstvo 2010?

Iako su kritičari tvrdili da neće biti dovršeni na vrijeme, u martu je svih 10 južnoafričkih stadiona bilo spremno za utakmice predstojećeg Svjetskog fudbalskog prvenstva. Ostaje, svakako, pitanje hoće li stadioni nakon prestižne svjetske smotre ostati samo spomenici ekstravaganciji i rasipništvu u jednoj siromašnoj zemlji ili će zaista svrsishodno služiti južnoafričkom sportu.

Kad je Južnoafrička Republika 2004. godine dobila domaćinstvo Svejtskog fudbalskog prvenstva, planirani budžet za gradnju i obnovu stadiona je bio skromnih 390 miliona dolara. Vremenom se spomenuti iznos višekratno povećao, a konačno se zaustavio na 1,7 milijardi dolara. Južnoafrikanci su tim novcem sagradili pet novih stadiona u Cape Townu, Durbanu, Port Elizabethu, Nelspruitu i Polokwaneu, a ostalih pet (postojećih) je renovirano.

Je li se ogromni iznos mogao bolje iskoristiti u gradnji stanova, poboljšanju životnog standarda Južnoafrikanaca (50 posto stanovnika živi ispod granice siromaštva) i borbi protiv širenja AIDS?

Dennis Brutus“Kad zemlja ulazi u investiciju kao što je organizacija Svjetskog prvenstva u fudbalu, svi resursi i fondovi nedvojbeno napuštaju projekte škola i bolnica i okreću se stadionima. A bojim se da će nakon takmičenja ti stadioni zjapiti prazni. Postaće “bijeli slonovi”, rekao je prije Dennis Brutus, južnoafrički borac za ljudska prava.

Činjenica je da se u gradnji stadiona otišlo korak dalje nego što je zaista bilo potrebno za svjetsku fudbalsku smotru. Kako drukčije objasniti betonski luk koji nosi žičaru iznad stadiona u Durbanu? Nelspruit i Polokwane će se definitivno suočiti sa “bijelim slonovima”, jer u tim gradovima nema velikih i popularnih ragbijaških ili fudbalskih klubova koji bi koristili stadione nakon Prvenstva.

Međutim, u tome Južnoafrikanci nisu nimalo drugačiji od drugih jer Kinezi još pokušavaju pronaći pravu svrhu za 450 miliona dolara vrijedno “Ptičje gnijezdo”, olimpijski stadion u Pekingu, a Nijemci su svjesni da Zentralstadion u Leipzigu nema smisla bude li i dalje bio igralište za fudbalske četvrtoligaše.

Green Point Stadion, Cape Town, Južnoafrička RepublikaCape Town i Durban već su imali solidne ragbijaške stadione sa više od 50.000 mjesta na tribinama, ali su ipak uspjeli dobiti i gradnju novih objekata. Durban je tako sagradio potpuno novi fudbalski stadion sa 70.000 mjesta, i to samo nekoliko metara od postojećeg ragbijaškog stadiona za 52.000 gledalaca. Stadion Greenpoint u Cape Townu, smješten na odličnoj lokaciji između planine Table i Atlantika, koštao je 600 miliona dolara, 180 miliona više od “Ptičjeg gnijezda” i dvostruko više nego što je prvobitno planirano.

Međutim, očito je da Južnoafrikanci podižu veleljepne sportske građevine ne pazeći na logiku i isplativost. Žele svijetu predstaviti nešto više od puke sposobnosti da se ugosti Svjetsko prvenstvo. Žele se prikazati kao moderna nacija, vodeća na afričkom kontinentu. U taj “zanos patriotizma” su uskočili mnogi Južnoafrikanci, bez obzira na posljedice.

Desmond Tutu“Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici će uticati pozitivno na cijeli afrički kontinent, baš kao što se to dogodilo kad je Barrack Obama izabran za američkog predsjednika. Bliži se veliki trenutak za Afriku! Pa ako zbog toga stadioni nakon Svjetskog prvenstva ostanu prazni, neka ostanu.”, kaže Desmond Tutu, južnoafrički nadbiskup i nobelovac.

Koliko god apsurdno zvučalo, gradnja preskupih i luksuznih stadiona je spasila Južnoafričku Republiku od globalne recesije, osigurala visok nivo zaposlenosti i doprinijela državnom budžetu i nacionalnoj ekonomiji više nego što je iz nje izvukla. Sve će to jednog dana neko morati platiti. Ali na jugu Afrike samo malobrojni o tome razmišljaju.

“SP nas neće izvući iz siromaštva, životni standard Južnoafrikanaca neće se promijeniti zbog organizacije svjetske smotre, ali će od juna 2010. godine cijeli svijet našu zemlju i afrički kontinent doživljavati na sasvim drukčiji način”, kaže Frans Cronje iz Južnoafričkog instituta za rasne odnose.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Objavljeno u Nekategorisano

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *