Zamisli…

rijeka Miljacka
rijeka Miljacka
San razbijaš šoljicom kafe. U jutarnjem programu nisu pričali o klizištima, poplavama, tragedijama i društvu sa malignim oboljenjem koje metastazira na sve strane.

Oblačiš se i krećeš na posao. Po izlasku iz haustora ne čeka te penzioner koji kopa po ionako već opuhanoj kanti za smeće. Ne prska te na uličnom prelazu glavati vozač svojim, do jaja zatamljenim vozilom kojim inače dokazuje nivo testosterona u krvi.

Ulaziš u vozilo javnog prevoza koje je čisto i poluprazno i baš sasvim prozračno. Niko iz mase te nije nagazio il’ ti se prislonio uz guzove ako si pripadnica ljepšeg i nježnijeg spola. Novčanik ti je ostao u torbi i niko te nije izbunario, niti ti je nanio fizičke povrde opasne po život. Nije čak bilo ni ninja-revizora koji najčešće djeluju iz grupe i vrlo često ne poznaju lokalni jezik (o stranom da ne govorim), pri tom su krajnje bezobrazni i bezobzirni.

Od tramvaja do posla put je časkom prošao. Na lice ti nije zapela odbačena PVC ambalaža, niti ti je na glavu pala cigla sa oronule fasade. Vidio si dosta tebi poznatih ljudi koji bili su nasmijani, neopterećeni problemima o vraćanju kredita zbog plate koje nema mjesecima, neopterećenih neizvjesnom perspektivom ili dnevnom politikom. Sunce koje se probija kroz oblake im je na usne izmamilo osmijehe i svi su bili baš vedri i pozitivni, nosevi im nisu spušteni niti im je pogled doticao dno.

Ulaziš u prostorije gdje radiš. Tamo nema sumornih lica, nema negativne energije, kolege i kolegice su svoje čakije, koje im inače služe da ti ih zabiju u leđa, pospremile u futrole, atmosfera je regularna. Čak i priučena i nadri šefica danas nema zmijski izraz lica i tijela te je izgleda pod utiskom knjige koju je konačno počela čitati nekako plaha i vedra i nagodna da prizna čal i vlastitu grešku. Izlaziš iz kancelarije a iza leđa ti ne vire zabijene čakije niti leđima dotičeš zid jer ih kolegama ne smiješ okrenuti.

Nakon posla sjedaš u taksi koji ne liči na mali improvizirani vjerski objekat, a taksista je čist i obrijan, ni najmanje naporan i ne psuje drugim učesnicima u prometu majku ili sestru. Stomak mu se ne preliva preko hlača u nekoliko slapova, čak nije ni kočio naglo, niti je uzaludno pokušavao biti duhovit. Bez gužve i mnogo srkleta u nekih desetak minuta si na večeri il’ nekom kasnom ručku.

Poslije boravka u restoranu gdje se konobari ne ponašaju kao da je restoran njihov i da ste ih upravo svojim dolaskom prekinuli u nečem važnom i veoma bitnom, u ugodnom društvu šećeš gradom gdje te ne spopadaju prosjaci i ulični prodavači svačega i svega. Uprskos sitnoj kiši, koja je počela da pada, pločnik nije ispunjen barama i smećem. Nisi kaljav nit’ si mokar. Do kuće u ugodnoj šetnji nisi strahovao za sigurnost i imovinu. Vjetar nije na sve strane raznosio smeće niti oštar smrad Miljacke. Čisto uživanje jer grad je tu u svoj svojoj ljepoti i nekako ti merak njime hoditi.

Budi promjena koju želiš da vidiš!

piše: Darjan Bilić

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *