Zapravo je ljepše biti vi

Zapravo ste savršeni, potpuno divni, krasni i jasni

piše: Nermin Čengić

Pomalo...
Pomalo...
Zapravo je bolje ovako. Razulareni, pušteni, dakle, s lanca, dok u svom sjaju prikazujete ko ste, šta ste, kakvi ste i koliko vam je dlaka na glavi i zuba u glavi preostalo.

Zapravo je iskrenije, gledati vas potpuno izgubljene, bez glave, sumnjivo podvrnutog repa, kako kopate po kontejnerima svjesnosti, tražeći identitet bez najmanje predstave šta bi on trebao predstavljati i čemu uopšte služi.

Zapravo ste takvi kakvi ste pravi primjerci kojih se ne treba stidjeti niti odricati jer prema vama se da itekako dobro istesati i popraviti gledajući sve pogreške koje nudite bez znanja i uzmaka.

Zapravo ste savršeni, potpuno divni, krasni i jasni, sa svim besciljnim (pred)igrama, iako ne znate da to jesu, i svojim (umo)bolom iako ste sigurni da vas ne boli, i svojim glupiranjem iako ste sigurni da ste zaslužni i bitni.

Zapravo ste upravo sve što čini razliku čovjeka od Čovjeka i zahvaljujući vama se da napraviti distinkcija između preživara i mislećeg, bez čega nijednog ne bi bilo.

Zapravo niko nije kriv što je svijet takav kakav jeste jer je samoobnovljiva matrica po kojoj hodite iako pojma nemate čemu služi i zašto vas drži vama jedina znana staza i pouzdana bogaza.

Zapravo se i ne sjetite da možete da mislite, a kamoli da zaista mislite, pa stoga je sasvim uredu biti vi, bez patnje dok srljate kaldrmom noćne more koju ste tražili i dobili.

Zapravo je funkcionalnije u besmislu kojim jašete kroz svoje živote vas gledati jer je to jedini način da rezultati (preko)brojnih eksperimenata budu potpuno autentični.

Zapravo je ljepše biti vi, nesvjesni o besvjesti svoje savjesti.

Zapravo je lijepo ne razmišljati, ne sumnjati, ne smatrati ništa pogrešnim ili smatrati a ništa ne poduzimati, ne ispunjavati strašnu prazninu djelom već nakazu besmisla hraniti gorkom žuči prepunom šljunka koji ste požderali sa nadgrobne ploče svog nekadašnjeg sebe.

Zapravo, cijeli ovaj ispis za jednog je ironija, drugome cinizam, treći će prokljuviti možebitni sarkazam, a ništa je do redanje riječi u magnovenju razjarenog raljama gluposti i prestrašenog žvaljama mraka.

Zapravo ništa ne znam, i to je jedino što znam, a sve osim toga znate vi, od kojih učitelji nikad neće bit’, od kojih ništa neće bit’ do sjađene otopine u fosilnoj naslazi.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Nermin Čengić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *