Zatvorena Alhemija 1970-2010, Edina Numankadića

Edin Numankadić: Alhemija 1970 - 2010Nakon dvije sedmice i šest hiljada posjetilaca, zatvorena je izložba Edina Numankadića u Kuršumli medresi i Hanikahu.

Izložba je realizirana u Ars Aevi ciklusu samostalnih izložbi velikana svjetske i bosanskohercegovačke umjetnosti te u saradnji između Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi i Gazi Husrev-begove medrese.

Samostalna izložba bosanskohercegovačkog umjetnika Edina Numankadića, kojom se obilježava četrdeset godina njegovog umjetničkog djelovanja, otvorena je u Sarajevu 26. maja. Izložba je postavljena u impozantnim izložbenim prostorima Gazi Husrev-begove medrese, u Kuršumli medresi i Hanikahu, koji su svojim historijskim i kulturološkim sadržajem dali savršen kontrapunkt izloženim Numankadićevim djelima. Kustos izložbe dr. Zvonko Maković predstavio je retrospektivni prikaz Numankadićevih djela u prostorima Kuršumli medrese, dok postavku u prostoru Hanikaha čini postavka djela iz njegovog aktuelnog stvaralačkog ciklusa Zapisi. Ime umjetnika Numankadića, značaj i kvalitet postavke i sami izložbeni prostori privukli su preko 10.000 posjetilaca, oko 1000 na otvaranju i nekoliko stotina svakoga dana. Ovim je izložba Edina Numankadića potvrđena kao jedan od najznačajnijih likovnih i kulturnih događaja 2010. godine u Sarajevu.

Slijedeći praksu analitičkog sagledavanja izložbi u ciklusu „Velikani savremene svjetske i bosanskohercegovačke umjetnosti”, Ars Aevi je u povodu otvaranja izložbe „Alhemija 1970-2010” Edina Numankadića, priredio i program u kojem su učestvovali prestižni regionalni eksperti, poznavaoci djela Edina Numankadića u proteklim decenijima, Zvonko Maković, Jerko Denegri i Irfan Hošić, uz generalnog direktora Projekta Ars Aevi Envera Hadžiomerspahića.

Dr. Zvonko Maković je u ovom projektu je preuzeo ulogu kustosa i, odabirom djela prikazanih u ovoj postavci i pratećim analitičkim tekstom, još jednom ukazao na najznačajnije aspekte Numankadićevog stvaralaštva u proteklih 40 godina kao i na njegovu ulogu u tokovima savremene umjetnosti u regionalnim okvirima. U svom izlaganju Maković je rekao da smatra smatra da je, pored ogromnog inovativnog doprinosa koji je Edo Numankadić donio bosansko-umjetničkoj sredini i šire, isto je toliko važno istaknuti činjenicu da je on, urastajući u već postojeće tkivo, zapravo ih afirmirao druge umjetničke ličnosti, poput Behaudina Selmanovića,i pokazao ih na nov način, isključujući njihovu anegdotalnost, njihovu narativnu sferu i koncentrirajući se upravno na sliku kao koncept. Kako kaže, ovom postavkom Maković je želio ukazati na to koliko je Edo Numankadić, u ovom krajnje reduciranom uvidu u njegovu djelo sa nekih tristotinjak izloženih radova, svjedočio sebe i umjetnost kroz četrdeset godina, a sam se, kao kustos, našao u poziciji režisera, koji treba vizualizirati nečiji tekst, koji treba staviti na scenu neku riječ.

Ješa Denegri pratio je rad Edina Numankadića od ranih sedamdesetih godina i objavio niz kritičkih i analitičkih tekstova o njegovom opusu u proteklim decenijama. On je svoje izlaganje započeo jednom anegdotom, ali zapravo historijskom činjenicom, o odabiru Edina Numankadića kao prvog umjetnika iz Bosne i Hercegovine u selekciji u beogradskog trijenala. On je odao priznanje Numankadićevim djelima koja se karakteriziraju visokim modernizmom koji je Denegri procijenio kao „neophodan element da bi jedna kultura uopšte mogla da se istinski zasnuje, da se učvrsti, da postoji, a da nije prošla kroz takve asimilacije dubinskih prethodnih stratuma i da se, istodobno, izrazi u najsuvremenijem likovnom, vizualnom jeziku svog doba, kao što se djelo Edina Numankadića izgradilo”. Prema Denegriju, nikad ni u jednom času, to djelo nas nije pokolebalo u vrijednosti i jednoj velikoj etičnosti umjetnika tog kova, veoma privrženog i odgovornog spoznaji o vlastitom radu.

Irfan Hošić, magistar historije umjetnosti iz Bihaća, napisao je i odbranio magistarski rad na temu „Slikar Edin Numankadić” na Katedri za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a u pripremi je i istoimena knjiga. Hošić je istakao da se kod izučavanja umjetnosti Edina Numankadića moraju sagledavati dvije spoznaje – Edin Numankadić kao značajan čimbenik u pluralizaciji i demokratizaciji bosanskohercegovačke savremene umjetnosti sedamdesetih godina kao njen istaknuti član i kao umjetnik koji je dao poseban doprinos konceptualizaciji štafelajnog slikarstava u Bosni i Hercegovini, te da mu je bilo zadovoljstvo razmatrati njegovu umjetnost i napise o njoj sa distance i donijeti zaključke koji doprinose ispravnoj percepciji i valorizaciji Numankadićeve umjetnosti.

Na molbu prisutnih da učestvuje u razgovoru te na postavljena pitanja odgovori, Edin Numankadić je ispričao priču o čuvenoj bosanskohercegovačkoj slikarici Mici Todorović, koja je nakon što je dobila AVNOJ-evu nagradu, tada najveću nagrade u bivšoj Jugoslaviji, izbjegavala razgovore o svojem djelu i na kraju se novinarima obratila riječima: „Gospodo, sve sam rekla na slikama. Nemam ništa više da kažem.”

Ova izložba pripada ciklusu izložbi „Velikani bosanskohercegovačke i svjetske umjetnosti je Ars Aevi je započeo 2001. godine, izložbom „La Porta dello Specchio” (Vrata ogledala) Michelangela Pistoletta (Italija). Ars Aevi je, zatim, u periodu 2001. i 2002. godine ostvario izložbe Richarda Nonasa (SAD), IRWIN-a (Slovenija), Daniela Burena (Francuska), Josepha Kosutha (SAD), Josepha Beuysa (Njemačka), Bizhana Bassirija (Iran-Italija), te 2004. godine publici prezentirao sad već historijski zabilježenu instalaciju Jannisa Kounellisa u sarajevskoj Vijećnici. Paralelno sa programom predstavljanja utemeljitelja svjetske likovne scene u Sarajevu, Ars Aevi je razvio i liniju djelovanja koja obuhvata samostalne izložbe bosanskohercegovačkih umjetnika, osnivača Kolekcije Ars Aevi, koji su dali snažan doprinos svjetskim likovnim strujama. Kroz ovaj ciklus u Sarajevu su od 2003. godine priređene izložbe Jusufa Hadžifejzovića „Depografija strašila” (2003), Maje Bajević „Home Again” (2006) i Deana Jokanovića Toumina „Linija kao dimenzija prostora” (2007) te izložba Brace Dimitrijevića na Venecijanskom bijenalu (2009). Samostalna izložba Edina Numankadića, takođe osnivača Kolekcije Ars Aevi, posljednja je u ovom ciklusu.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Objavljeno u Nekategorisano

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *