90 godina FK Željezničar

FK Željezničar
FK Željezničar
Na današnji dan prije 90. godina registrovan je najtrofejniji bosanskohercegovački fudbalski klub, FK Željezničar.

Fudbalska lopta je u Bosnu i Hercegovinu donesena 1903. godine, ali se fudbal u Sarajevu počinje igrati tek 1908. godine kada grupa učenika sarajevske Gimnazije boravi u Zagrebu, gdje se upoznaju sa pravilima fudbalske igre i simpatišu novu igru loptom. Posmatrali su treninge zagrebačkih učenika pa su im se pridružili i u Sarajevo se vraćaju sa loptom pod rukom.

Odmah kreću sa treninzima fudbalske vještine tokom časova gimnastike na igralištu Realne gimnazije. Iste, 1908. godine učenici Emil Najsul, Feodor Lukač, Stevo Jokanović, Zdravko Jeftanović i drugi osnivaju svoj “Srednjoškolski sportski klub”. Klub kasnije mijenja ime u “Osman” i prvi je organizovani fudbalski klub u Sarajevu.

Prije prvog svjetskog rata u Sarajevu je bilo pet klubova: Srpski SK (kasnije Slavija), Hrvatski SK (kasnije SAŠK), Muslimanski SK (kasnije Sarajevski), Jevrejski SK (kasnije Barkohba), te Radničko sportsko društvo “Hajduk”.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, uz obnavljanje pomenutih, osnivaju se i novi klubovi: Troja, Sparta i Građanski. Fudbal je u začetku u Jugoslaviji, pa i u Sarajevu, bio privilegija intelektualaca, ali ga ubrzo počinje igrati i radnička omladina. Sredinom druge i početkom treće decenije 20. vijeka, fudbal postaje najjeftinija i najomiljenija zabava mladih radnika. Radnici Željezničke radionice 1912. godine osnivaju prvi radnički klub u Sarajevu – Hajduk, koji je godinama bio mjesto okupljanja radnika i svojevrstan način borbe protiv nacionalističkih stremljenja ispoljenih prilikom stvaranja i djelovanja Srpskog, Hrvatskog, Muslimanskog i Jevrejskog kluba.

Pred kraj 1920. godine i prvom polovinom 1921. godine u Sarajevo stiže veliki broj iseljenika iz Rijeke, a među njima je bilo i nekoliko vrsnih fudbalera koji su se odmah priključili radničkom Hajduku. Neki radnici Željezničke radionice još od ranije treniraju u Hajduku iako nisu bili registrovani. Dolaskom Riječana konkurencija postaje jača.

U jesen 1920. godine se javlja ideja o osnivanju još jednog radničkog kluba. Prvi je na pomisao došao Dimitrije Dimitrijević, željeznički radnik, najmlađi i najbrži i najspretniji u baratanju loptom. Pod lipom ispred Željezničke radionice saopštava svoju ideju strojovođi Ludvigu Lepleu kome se ideja dopala jer u tome vidi šansu da svi željeznički radnici koji treniraju konačno odigraju i utakmice. U akciju uključuju Stjepana Katalinića i sa još nekoliko mladića kreću u ostvarenje. Ideju su prihvatili gotovo svi u Željezničkoj radionici i odmah daju prilog u novcu da se kupi lopta.

Lopta je nabavljena, ali dolazi zima pa je mladićima ostalo da s nestrpljenjem čekaju proljeće. Do tada su vodili beskrajne razgovore o fudbalu, posebno o atraktivnom gostovanju austrijskog Gracen Atletik kluba u Sarajevu i njegovim ubjedljivim pobjedama nad Srpskim SK i Hrvatskim SK. Na tim utakmicama se moglo jasno uočiti koliko fudbaleri iz Sarajeva zaostaju za evropskim standardima.

U proljeće 1921. godine, uz prve fudbalske korake mladića iz Željezničke radionice, javlja se i prvi problem – igralište. U to vrijeme su postojala dva fudbalska igrališta u Sarajevu: SAŠK-ov u Kovačićima i igralište na Skenderiji gdje su igrali Hajduk, Slavija i Sarajevski. Vlasnici oba igrališta iznajmljuju teren za treniranje i igranje utakmica ali za veliku sumu što je mladim željezničarima previše, pa se odlučuju na treniranje na vojnom vježbalistu zvanom Egzercir (današnja Čengic Vila).

Prvih sunčanih dana 1921. godine počeli su treninzi bez trenera, ali sa velikom željom da se nauči što više prije nego krenu igrati utakmice. Svaki fudbaler je bio dužan da na trening donese opremu: gačice, majicu ili stari dzemper, a na noge ko šta ima. Najčešće su igrali bosi jer kupiti kopačke u to vrijeme su mogli samo bogati, a takvih nije bilo među radnicima.

Nakon nekoliko mjeseci treniranja na Egzerciru odigrane su i prve utakmice sa sličnim “nejavnim” klubovima. To je bio ustaljeni naziv za one koji nisu bili članovi “Podsaveza”. Igrački kadar je već prvih dana rada obogaćen. Iz Hajduka dolaze golman Stefan Cicvol, zatim Milovan Adamović, Milutin Egić, Ivan Dunkl, koji su u Hajduku bili stalni prvotimci. Kad su radnici iz Željezničke radionice igrački ojačali budi se zelja da zaigraju sa najboljim sarajevskim klubovima. I konačno, sredinom jula 1921. godine podnesena je molba da se željezničarski klub primi za punopravnog člana “Podsaveza”.

Fudbalski podsavez je 30. jula 1921. godine izdao sljedeće saopštenje: “Željezničarski sportski klub Sarajevo se može primiti za člana Podsaveza tek nakon odigravanja dvije utakmice. Prije toga ima nam predočiti svoja klupska pravila odobrena po Zemlajskoj vladi. Upisnina košta K 50. Članarina K 50.” (K 50 znači 50 kruna).

To je bio prvi put da se u štampi pominje ime kluba – Željezničarski sportski klub Sarajevo. Ime su, na jednom od sastanaka članova kluba, dali sami radnici Željezničke radionice.

Iako su klupska pravila brzo napravljena i ovjerena “po Zemaljskoj vladi”, uplaćena članarina i sve uredno dostavljeno Podsavezu, trebalo je čekati mjesec i po dana da Podsavez odobri odigravanje dvije uslovne utakmice i da klub konačno postane član Podsaveza.

Vjerovatno ništa ne bi bilo od igranja u sezoni 1921/22. godine da članovi Željezničarskog sportskog kluba Sarajevo nisu bili uporni i u vrlo kratkom roku uputili nekoliko protesta Podsavezu. Svima je bilo jasno da se odugovlači određivanje termina za odigravanje utakmica jer vlastima nije bilo u interesu da se osnuje još jedan radnički klub. Čak su, na sastanku Podsaveza 8. septembra 1921. godine, klubovi podijeljeni u Prvi i Drugi razred, te je izvršeno žrijebanje i određeni termini odigravanja utakmica. U Prvi razred su raspoređeni: SK Slavija, SAŠK, Sarajevski SK i RSK Hajduk, a u Drugi razred: SK Sparta, SK Troja, SK Barkohba i SK Građanski.

Konačno, 15. septembra 1921. godine, u “Večernjoj pošti”, zvaničnom glasilu Podsaveza na molbu Željezničara piše: “Sarajevski Željezničarski sportski klub prima se kao privremeni član Podsaveza. Ako odigra dvije utakmice bez incidenata, biće primljen za definitivnog člana, a u prvenstvene utakmice biće uključen naknadno.”

Da bi ispunili minimalne zahtjeve, Željezničarski sportski klub Sarajevo ugovara dvije utakmice, sa SAŠK-om 17. septembra 1921. godine, i dan kasnije sa SK Sarajevski.

Prva utakmica

Najava za prvu utakmicu sa SAŠK-om je objavljena u “Večernjoj pošti” 16. septembra 1921. godine, a u njoj stoji:

SAŠK KONTRA ŽELJEZNIČARA
“U subotu 17. o. mj. U 4 sata poslije podne odigraće SAŠK prvu javnu utakmicu nakon svog povratka sa turneje. Interes za ovu utakmicu je osobit pošto ćemo imati priliku da vidimo novih trikova koje je SAŠK na svojoj turneji pripremio. Igra će prema tome biti vrlo zanimljiva, igra se na Kovačićima. Cijena uobičajena.”

U Željezničarskom sportskom klubu Sarajevo se spremno čeka na ovaj meč. Za igranje zvaničnih utakmica kupljena je kompletna sportska oprema. Znatan dio je nabavljen od članarine, a dio novca daje i Udruženje mašinovođa i strojovođa koje postaje jedan od pokrovitelja kluba. Kako u Sarajevu nije bilo prodavnice sportske opreme nekoliko članova kluba putuju u Zagreb i kupuju u prodavnici “Pavao Kandec”. Dok Podsavez odugovlači registraciju kluba, sestre i djevojke dotjeruju opremu. Na majicama su vezu lokomotivu koja je bila i prvi grb Željeznilara.

Konačno dolazi i subota, 17. septembar 1921. godine. Nekoliko sati prije utakmice svi igrači se okupljaju na stadionu. Dolazi više od 500 navijača, mahom željezničara i stanovnika Novog Sarajeva i Pofalića. Odlučeno je da ekipa nastupi u sastavu: Cicvol, Tomić, Novak, Kefer, Adamović, Katalinić, Leple, Šiber, Dimitrijević, Krajnc i Cvelfer. U drugom poluvremenu Dunkl mijenja Tomića, a Egić – Novaka. Utakmica je bila neravnopravna. SAŠK je bio znatno kvalitetnija ekipa i odnosi ubjedljivu pobjedu od 5:1. Jedini gol za Željezničarski sportski klub Sarajevo postiže Dimitrije Dimitrijević.

Razočarani porazom fudbaleri se isto veče okupljaju u klupskim prostorijama, što je ustvari bila sobica koju im je ustupilo udruženje mašinovođa i strojovođa, i dogovoraju da protiv SK Sarajevski moraju igrati znatno bolje. Iako su, već sutradan opet poraženi, igraju zaista bolje. Konačan rezultat je jako dobrih 2:1 za SK Sarajevski.

Već od ponedjeljka 19. septembra 1921. godine, Željezničarski sportski klub Sarajevo postaje punopravni član Podsaveza i biva uvršten u Drugi razred zajedno sa SK Spartom, SK Trojom, i SK Barkohbom. SK Građanski je odustao od takmičenja zbog nedostatka novca.

Popularnost Željeznicara od tada raste svakim danom. Već u prvoj takmičarskoj sezoni Željezničar ima tridesetak registrovanih fudbalera. Obzirom da se za registraciju svakog fudbalera trebalo plaćati, mlađi su trenirali, a nisu prijavljeni Podsavezu. Na treninzima u Egzerciru znalo je biti i po 40 fudbalera. Treninzi su se održavali utorkom i petkom od 16 do 17:30 sati.

>> više o Želji

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *