Kapi-kule na Ploči i Širokcu pripadaju starijem tipu kula koje su u ratu služile za odbranu, a u miru, kao gradska vrata.
Kada je Gazi Ahmed paša Rustempašić Skopljak 1727. godine postavljen za bosanskog namjesnika, započeo je radove, odlučivši da zidom opaše 450 kuća i da unutar zidova ostane još praznog zemljišta za novih 450 kuća.
“… Zid je imao biti dug 1 sahat hoda, debeo 2 aršina, visok 10 aršina, a u zidovima da budu četiri tabije (bastione)…”
Gradnja zidina i kula je završena 1739. godine, u vrijeme namjesništva Hećim-Oglu Ali paše.
Kule su zidane lokalnim, grubo tesanim i lomljenim krečnjakom i sedrom.
Grad je Austrougarsku okupaciju dočekao sa pet tabije Žuta ili Jekovačka, Strošićka, Arap tabija na Ravnim Bakijama, Arnaut tabija na Zmajevcu i Bijela tabija, te tri kapi-kule na Ploči, Širokcu i Carini, te pet kapija.
Kapi-kule na Ploči i Širokcu pripadaju starijem tipu kula koje su u ratu služile za odbranu, a u miru, kao gradska vrata.
Kule su imale jaka hrastova vrata u metalnom okviru. Na Širokcu ova vrata su postojala sve do 1919. godine.
U osnovi su gotovo kvadrati, obje imaju zasvođenu konstrukciju iznad prolaza i šatorasti krov, a pokrivene su šindrom.
Do prostorija na spratovima, na čijim se zidovima nalaze prozori i puškarnice (mazgale) nekad se dolazilo drvenim basamacima.