Kako zaustaviti papka u njegovoj namjeri da okameni tek podignutu tendu ispred svoje nove buregdžinice bez građevinske dozvole?
Kako Vam je vjerovatno poznato, New Primitives je bio originalni sarajevski pokret. Nikad pretjerano velikih razmjera, ali izuzetno konkretan i “zabavan”.
Prvi album Elvisa J. Kurtovicha je ustalasao tadašnju nam Jugoslaviju. Velika pobjeda “New Primitivesa” se desila kada je pjesma Zabranjenog pušenja “Zenica Blues” izbila na prvo mjesto top liste tadašnjeg muzičkog specijala cijele države pod nazivom “Hit Meseca”. Tu večer se slavilo u Sarajevu, a Zabranjeno Pušenje je postalo megabend…
Top Lista Nadrealista je harala cijelim regionom… “New Primitives” je preuzeo cijelu Jugoslaviju, i postao kulturni fenomen nesagledivih mogućnosti…
Papci su oduvijek bili i biće problem Sarajeva, i svih drugih gradskih urbanih sredina, kako kod nas tako i bilo gdje u svijetu. Oni su kao takvi ipak na neki način neophodan dio gradskog miljea, nekad u ograničenoj količini, a danas sve dublje i sve šire prodiru u pore urbane cjeline. Ali, na kraju krajeva, društvo koje se nema protiv čega boriti je osuđeno na propast. Problem nastaje kada su papci preplavili sve i gradsku raju potpuno izgurali napolje. A gradska raja, uvijek razmažena kako je poznato. Papcima koji se odmalena naučio gurati i nogama i rukama nije bilo teško za sve što mu treba nametnuti se i dobiti, osvojiti. Sve ono što su gradska raja mislili da im najnormalnije pripada bez potrebe za borbom. Kapitulacija je prirodno došla…
Sjećam se kada sam prvi put otišao na koncert Sinana i Šemse u veliku salu Skenderije. Bila su samo dva postera u gradu a došlo je 8'000 ljudi. Znači, situacija je bila alarmantna. Kasnije sam na užas mojih roditelja i sam slušao Šemsu i Sinana kao nešto najradikalnije poslije Pistolsa. Ni Lemmy nije mogao tako da urliče…
Bio sam na nekim od prvih koncerata Pušenja i Elvisa, i bio sam prilicno mlad i nisam kontao mnogo toga. Primitivizam mi se ipak dopao i kao modni pravac, i ubrzo sam nosio plitke špicoke i zlatni lanac. Sve je to trajalo relativno kratko, i sada mi je pravo žao što nisam bio samo malo stariji da u tom pokretu možda i učestvujem. “New Primitives” je način zivota, umjetnički i muzički izraz, vid borbe protiv papak-cunamija koji nikada neće stati, ni prestati.
New Primitives je svoje najjače uporište imao u muzici, dok je u umjetnosti, iako nepravedno, bio manje poznat. Bilo je odličnih radova koji su vrijedili mnogo više nego je tada ikad iko mogao pretpostaviti.
Grupa Zvono je radila fenomenalne stvari koje ipak nisu postigle zasluženi značaj. Zenit čozić – Fudo, ili danas Zena, je slikao “Golu Hajru” i to najnovijom hraka tehnikom. Bilo je sjajnih radova na temu Novog Primitivizma, koji su nažalost ipak ostali tek na marginama “zajebancije”, totalno nepriznati u ostatku tadašnje zemlje kao ozbiljan umjetnički angažman. Za to su ipak bili krivi sami autori koji nisu ozbiljno i do kraja profesionalno pristupali svojoj neozbiljnosti. Za njih je sve to bilo samo dobra foluška.