Konačno zatvoreni, s nemogućnošću izlaska s radnog mjesta dok ne izglasaju zakon i riješe i sebe i nas bijede i sramote, političari ove zemlje su se počeli osjećati krajnje neugodno.
piše: Nermin Čengić
Dan prepun dešavanja. Od sramote koju živimo tražeći pravo na postojanje i ništa drugo, preko imbecilnih političara koji se služe svim mogućim idiotlucima što im padne na zakržljalu pamet, do političkog i fizičkog terora, te i dalje prisutne relativne inertnosti državljana Bosne i Hercegovine čija djeca – ako se rode danas i ne prežive do donošenja zakona – nigdje neće biti pribilježena da su uopšte postojala.
To da ljudi u Sarajevu traže JMB(g), to već znate? A, znate li da je sve krenulo od 20 ljudi koji su se preko društvenih mreža uvezali u kolektiv, koji je natjerao državljane BiH da izađu na ulice i traže svoja prava. Tačnije, svoje osnovno pravo da budu zabilježeni kao stanovnici ovog svijeta?
Od 5. juna 2013. godine traju protesti pred zgradama Zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine, smještenih u centru Sarajeva. U srijedu je broj ljudi koji žele matične brojeve, u Sarajevu bio na nekoliko stotina da bi se danas i večeras uduplao.. Sad je tu već između 500 i 1.500 stalno prisutnih građana, koji ne žele odustati dok im se ne ispune njihovi zahtjevi. Traže samo usvajanje zakona koji bi njihovu djecu zaštitio od nepostojanja. Jer djeca u Bosni i Hercegovini još od februara 2013. godine nigdje nisu evidentirana ni zavedena, ne posjeduju osnovnu pripadnost jedoj državi čije se punopravno državljanstvo stiče rođenjem upravo u toj zemlji. Ljudi samo traže matične brojeve i biće zadovoljni. Bar neko vrijeme.
Konačno zatvoreni, s nemogućnošću izlaska s radnog mjesta dok ne izglasaju zakon i riješe i sebe i nas bijede i sramote, političari ove zemlje su se počeli osjećati krajnje neugodno. Prvo su pokušali Pandurevićkinim fašizmom opravdati svoj nerad, pa kad nije uspjelo prešli su na to da sebe nazivaju taocima. Možda ih spuca Štokholmski sindrom, pa se solidarišu sa svojim žrtvama i daju – sebi i svojim tamničarima jedan običan zakon – kojim će svi (p)ostati ljudi. Ali nije to jedina anegdota koja je danas osvojila Sarajevo i BiH.
Naime, drugog dana protesta gluposti u Sarajevu najzapaženiji je bio kratki triler s elementima drame – ‘Bevandin bjeg’ iz zgrade Zajedničkih institucija. Premijer Bosne i Hercegovine, Vjekoslav Bevanda izvršio je to sramotno djelo na naročito opasan i drzak način, sudarivši se pritom sa dvoje mladih ljudi koji svoje matične brojeve traže od jednog običnog neradnika i pobjegulje. Bosna i Hercegovina ima premijera – kukavicu. Bježi! samo da ne radi. I ne preže od žrtava probijajući se kroz obruč. Možda će sljedeća sjednica Vijeća ministara početi tačkom dnevnog reda o hitnoj izgradnji heliodroma na krovu neke od Zajedničkih institucija.
Naravno da malo razočarava inertnost ostatka Sarajeva, koje se još nije u cijelosti pridružilo u borbi za svoja prava. U Tuzli danas već bili protesti, javljaju se ljudi iz Banja Luke, u Zenici u petak u 10 sati na Trgu Krajine, kao i Mostaru ali na Špan(jol)skom trgu.
Ako je kad bilo vrijeme da riješite svoj status, onda je to sad. Bez matičnog broja vaša djeca neće moći pribaviti ni pasoš, a kamoli ličnu kartu.