Od 1951. godine, zbog svoje ambijentalne i arhitektonske vrijednosti, građevina Panjina kula na Sedreniku (Kaukčijina 3) je pod zaštitom države kao kulturno-historijski spomenik.
Panjina kula
Prema projektu Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Kantona Sarajevo, koji je ujedno bio zadužen i za nadzor firma specijalizirana za ovakve projekte je tokom upravo završene rekonstrukcije najprije uklonila sve oštećene i dotrajale konstrukcijske dijelove objekta – uništeni krov sa pokrovom te oštećene potporne konstrukcije prizemlja i sprata. Tokom ponovne izgradnje korišteni su svi materijali kao u izvornom obliku: kamen, drvo, cigla.
Obnovljeni objekt sada ima novu krovnu konstrukciju sa pokrovom od šindre, nova drvena vanjska vrata i prozore na koja su ponovo postavljeni demiri, a potom je urađeno malterisanje vanjskih zidova. Od unutrašnjih radova izgrađene su nove stepenice koje povezuju tri etaže, postavljeni novi drveni podovi te detalji koje je sadržavala stara Panjina kula.
Panjina kula prije obnove
Također su ugrađene nove elektro i vodovodne instalacije, kao i novi vatrodojavni sistem. Zbog povećanja funkcionalnosti prostora odustalo se od ideje izgradnje dva pregradna zida u unutrašnjosti kuće. Osim hortikulturnog uređenja pripadajuće bašte, oko objekta je urađena drenaža za odvod oborinskih voda te adekvatna hidroizolacija, zatim postavljena nova kaldrma i drvena ograda.
Kula postoji od početka 18. stoljeća kada je izgrađen kao ljetnikovac sarajevske porodice Panja. Arhitektonsko rješenje asocira na kamene kule bosanskih feudalaca. Objekt je izgrađen na tri etaže: suteren, visoko prizemlje i sprat. Uz kulu se pružala kaldrmisana avlija u kojoj je bila kućica za poslugu i naknadno dograđena pekara. Nakon smrti posljednjeg potomka porodice Panja 1879. godine, građevinu je ženidbenim vezama naslijedila porodica Kumašin – po kojoj se još naziva i Kumašinova kula.